Poezija

Vatromet misliu meni noćas podrhtavastežem te razumomkao česticu oblaka. Nadam ti se u pauzamasvih predahai slutim te kao Suncedugu poslije kiše. Razlivam ti se u

Jer ja sam samovječiti putniku vozu što životse zove,bez suvišnih koferada ne usporavaju mena ovom vozuzvanom čežnjadok putujemprema posljednjem odredištugledajući nepremostivedaljine što gušeme u prsimakao

Klavirska sonataZa moje slomljeno srceZa snove razorenePjesma ugašenoj nadiSviraj mi jeNoćas ne ostavljaj me samuStrančeSlučajni prolazničeTi nepoznati NetkoOd čijeg pogleda zatreperimTvoji dodiri slučajniJedvadodiriDotakli su mi

Ono što nemam stisnem u šaku,na pola praznu, a punu zrakai propustim trenutak jer nije sve tako,baš tako kao što kažu,u jutarnjim satima, u mirisu

Opominjem sebeda neću te više krasti.Tvoji su koraci divlji vragovi vremena.I neću više na svoj zahtev tebipod noge bacati bisere.Opominjem sebe da neću isto pastina

Zbog nikoga,jer nitko nije vrjedan toga.Uvijek sam stajala iza svake svoje riječia muškarci se plaše hrabrih žena.Kada kažeš da nešto volišVoli jer ti tako želišKad

Meni su potrebne dubinenisam ja za ovu površnost od sveta,nisu ovi talasi nikako za menene ume moj korak po njima da šeta. Meni je potrebna

Osjećam sumornugorčinu u ustimakao pelin i medpomiješani u jedno,dok se mučimda bar malo progutamsve riječi drske i teške.Grlo sve jače stežeprožeto je od suhoće,tek udah

Postala siNeraskidiv dio mene,Moje mašteI mojih snova.Nošena pjesmom slavujaVisoravanS najljepšim pogledom,Na proljeće što s jeseni pleše.Ne moguNeću i ne želim,Prestati gledatU tu bezgraničnu ljepotu.Što se

Moje srce je pravi mali bordel.U njemu nikada nema dovoljno mjesta za samo jednu osobu.Svaka soba ima svoje ime i značenje.I nisu sve jednako bitne.Iako

U noćikad utihne zbor ljudskogotisnem se na dalek puttamo gdje vrijeme ne postojigdje spokoj prebivatamo gdje si Ti Čvrsto te zagrlimosluškujem svojim tijelom otkucaje tvoga

Kad mi jednog dana svijeća dogori,kad izgubim luč što plamen potiče,tko će stat’ na moje mjestoi držati štitda te zlo ne dotiče? Tko će uzet’