Galopom Vanvremenogjurim dane,hvatam maglu – maštam mjestakojima još kopitomzarila nisamidok pogledom – tražimizgubljenu potkovicu sreće – sanjamneko novo sutra prostranije od danas. Dijana Uherek Stevanović
Kada jednom stopim sesa oblacimai moja sjena postanetek blaga igra lahora,svaka suza koja jeu grlu zamrlablistat’ ćena ogrlici beskraja.Kada moj liku suton krenestazom vječnog spokoja,svaki
Ukopam se u vlastiti rov i čekam.Povoljni vjetar, ako već situacija nije.I nagovještaj dobrog velik je. Učinila sam baš sve što je mogao čovjek u
Ako te danas beskrajno volimNe znaci i sjutra da bit ce takoGreška koja probije dušuBeskrajnost u odluku pretvara lako I nemoj grudi da predaš uzdahuJutro
Ostavljaš tek pozdravu gluhe sateodnosiš osmijeheneka te prate,baš kao u danimasreće i zanosakad gledali smo očimapunim ponosa,a reci mi prijateljuna kog da računamkad sam sami
Koliko sam ga voljelaKoliko sam čekala neko čudoAli čudo u koje sam ja vjerovalaHoćete mu rećiDa sam ga svugdje osjećalaPisala za njega pjesmeU kojima je
Bog nas je zaboravio. Slutim kako mi se smijekažiprstom upirući –na nepobitne grešnosti. Mi sinkroniziranocirkuliramopoput litija,kao nutrinskignjilo voćena sjajnom stoluod sandalovine. Upornoiniciramonaše sveviđenje,prodornimpromatranjemkristalnihiluminacija. Astralnom projekcijominvociramo
ČekajZastani i pogledaj,Ovaj svijetŠto se pruža oko nas.Bezbroj mogućnostiI prilika,Što nudiOvaj sunčan dan.Razmrsimo konopceŠto nas sputaju,Uzdignimo sidraOsjetimo kormilo u ruci.Neki novi vjetarNapinje naša jedra,Ne birajući
Tamo di je s desne strane Mosors live Bijakovasa zada Veliki i Mali Šijegtamo svako jutro svićeZlatna Zora Svako jutro kad se probudimi kad sunce
Jer ja sam samovječiti putniku vozu što životse zove,bez suvišnih koferada ne usporavaju mena ovom vozuzvanom čežnjadok putujemprema posljednjem odredištugledajući nepremostivedaljine što gušeme u prsimakao