Poezija

Odavno se nismosmijali do suzazbijali šale na načine razne,kao onda kad smo bilinestašni i mladibez bore na licubez kose sjede,ispunjeni nekimnovim saznanjem.Jesmo li jošmladi ili

Tuga i jadva naličja,jedna tješidruga udara,gorka suzadva uzdaha,i nema višepovratka,ogrezla u blatoslomljenih emocijapoučena da otežalatonem jače,tonem dublje,i uzalud miminulost vremenaono ništa nepopravlja,samo kazaljkekoje neumorno senatjeću,

Moje se sunceNebom pokriloVeliko srceU sićušno se tijeloUGNJEZDILO Za jednu godinu sedam godina jeDAO Vragolasto gledaSamo što ne pitaZaštoSi suzeUmjesto menePOZVAO Za jednu godinu sedam

Prvog dana kad smo se sreli, od sreće zapalih crvenu svijeću, zamislih želju, gledajući u zvijezde na nebu,molitvu poslala bogu, poželjehda naša srca vječito kucaju

Najljepše svjetlo svijetli u duši.Sjaj je to koji ljude oplemeni.Ono zna koliko dobrota vrijedi.Ruku svoju drugoj ruci pruži. Svjetlost će obasjati i srce tvoje.Na trenutak

Neću znati da me nemakada me jednom ne bude bilo.Al’ ću i tada dok spavašspustiti glavu na tvoje kriloi šapnuti ono što već znaš:„sve si

Ružo moja mirisnagledam te i divim sekako lijepa li sikoliko u tebe ljubavi utkano je… U tvojoj blizinisve posebno miriše…Jer rasteš i cvjetaš tamogdje tebi

Padajte noćas pahuljice bijelena njega me podsjetite,na meke usne i poljupce snene,dane sretnije od sreće.Padajte noćas, ne prestajte,nježno mi milujte dlanove,srce mi taknite i svijest

Nešto bih, kao, izreći morala,slutim.Predosjećam, tugaljivakraj mi donosiš na početku dana,rastanak utaknut u rever crnog kaputai oproštajno pismo skrivenou buketu prekrasnih ruža.Kao što si me

Šapat na uhu…Umjesto zvuka tisuću riječis rukom na srcudok otkucaje brojiš. Zar jedan porazuspjehu te priječi? Slušaš, zar ne čuješ?Gledaš, zar ne vidiš?A vrijeme idedok

Riječi koje zapravo ne znače ništa,koje su samo zvukizgovoren u tamu, beskrajno prostranstvoslabi pokušaj da se uhvatimo za neštodok padamo.. ..Sve će biti u redu..riječi

U avliji moje bakeStari bunar vrijedno škripi,a u kući na šporetunešto kuha vrije, kipi…U avliji moje bake ni’ko vremena nemasva’ko nosi, trči, žuri,za kirvaj se