


Kroz valove života probijam seValovi teški zapljuskuju meA ja uvijek nekako izronimZahvaljujući velikoj milosti Božjoj… Život me nije uvijek mazio i pazioBorim se kako najbolje


Odlazimsa peronastarih nadanjau zalaske suncasvih maštanjaprikovanog pogledapreko ramenana stari kofer uspomenašto ostavljamiza sebe…Odlazimsa peronaslomljenih snovau nova svitanjasvih uvelih željaokrećući glavuprema naprijedodlučna ostavitiprošlost tamogdje pripada… Martina

Kada zvijezde vidilu stidom namignu,A žut mjesec smjelo sunce odmjeni.Zahvalom na usnama umorni i znojni,Ali pogleda vesela,Graditelji su silazili sa drvenih skela. Na kratko su

Pogledaj, pažljivo promotriIzmjenjuju se scene naPozornici naših života.Ne bježim od dodjeljenih uloga,Premda sam plijen u dometu lovca.Nema se vremena za strah i uzmicanje,Odustajanje nije opcija.Sve

Predsvijest –određuje stih. Gravitiramhodnicima. Podsvijest –kreira snove. Snalazim se –u vrtlogu trena. Ne posustajem,niti zatirem um.. Krećem se ka –izlazu iz tunela. Odbijam morbidnost,grozim se

žuti kišobranpromjenjivo vrijeme –gacam po lokvi Anada Kotorac

To su noćiKada nisi tuKada nisi pored meneA tako mi silno trebaš…Postoje daniKad koračašU nekim svojim mislimaDan kada hodašA nikoga ne vidišTreba ti tišinaDa te

Mogu li riječiNisku nanizatiU stihove priječi?Može li oko suzomTugu otjerati kad vrijemeObraz borama kiti?Sjećanje k’o rijeka bolaU zaborav ljubav skriti?Kad bih mogla samo trenomMržnju umiritiGranicu


Kada se grane voćaka zaogrnu prekrasnim laticama,Uživam u pogledu i zujanju pčelica…Sve je ljepše u proljeće – proljeće doziva na ljubav… Latice koje padaju naokolo