Kolumne

Ove dvije slike, gotovo blizanke, nastale su istog dana, kad nisam bila sva svoja i jutrom sam se oblačila u vlastiti užas. Polako se primicalo

Bilo je dana kad sam bježala u crtanje a nisam u glavi imala koncepciju. Osjećala sam se prazno. Premetala bih papire, “buljila” u boje, nisam

Kad mi je bilo teško zamišljala bih da sjedim u čamcu i plovim niz rijeku, zajedno sa svojom bolešću i strahovima; plovim pokraj sprudova, podvodnih

Jutro je svanulo, a meni se već smrklo.Još jedan dan u nizu u kojemu iz postelje, još u pidžami, sva čupava i neumivena trčim u

Cijelo sam se to popodne vrtila po kući, nemirna i prestrašena i sve je u meni tražilo pomoć, ljudski glas, utješnu riječ. Često mi se

Nebrojeno puta mi je organizam došao do točke vrenja tako da današnja situacija nije ništa već ne doživljeno, ali bez obzira na dobro poznati razvoj

Prije nego sam se razboljela od karcinoma dojke, počela sam pomalo slikati pa kad sam, nakon potvrđene dijagnoze, pretraga, operacije i postoperativnog oporavka, u jednom

Što god da pišem, diše mi u duši, u srcu mi stanuje. Neke sam tekstove sročila iz sjećanja na dane kroz koje sam itekako gazila,

Ništa na ovome svijetu ne može mi zasjeniti dan u kojemu sam se porođenjem svojega čeda rodila majkom.Kad je Bog poželio da spoznam ljubav, darovao

-Hvaljen Isus i Marija.Skrušeno ispovijedam sve svoje grijehe…-Koji grijeh ti dušu tereti, ćerce?-Zaborav, Don Jozo.-A što si to zaboravila, a da bi bilo grijeh?-Zaboravila sam

Kad su dani sivi, tmurni, teški, volim nositi crvene cipele. Tako žarko crvene da mi koraci svijetle, tako crvene da im mokar pločnik upija i

Vrtim i prevrćem po svojoj nutrini pokušavajući iz sebe izvući ono nešto za što bih mogla reći da je najbolje od mene.Ne ide mi baš.