Ah ta jesen
Ne brojnim više godine
Al moj mozak je zabilježio
Najveću bol…
Koja me obilježila
Oblikovala
U ženu kakva sam danas…
Dug je to proces
Borbi
Suza
Sjećanja
Nedostajanja
Želje da budete sami
Da isplačete svu bol
Koja boli neobjašnjivo….
Kada se morate izdignuti
Prkositi svemu što vas baca na koljena…
Zagrlim sve trenutke koje pamtim pored tebe…
Sve tvoje riječi…
Svaki tvoj zagrljaj
Pomislim Bože kako isčupati tu bol…
Koja ne prolazi…
Kažem prošla je…
Koga lažem
Sebe
Druge
Trčim u susret
Sa prošlopću
Na našoj livadi
Tamo sam rasula
Sebe i sve što nosim u sebi
A onaj najbolji i najljepše dio tebe…
Nosim zauvijek u srcu
Boliš me…
Ali nitko me nije volio poput tebe…
Zato u ovim danima
Potreban mi je jedan zagrljaj…
Čvrsti da se osjetim sigurna…
Da ne padnem po tko zna koji put…
Ranjena
Nježna
Plaha poput srne
Zato zagrli me čvrsto
I ne pričaj
Pusti da na tvom ramenu osjetim…
Da nisam sama
Da sam voljena
Da nije sramota žeđati za ljubavi
Za sigurnosti
Da se osjetite zaštićeno
I da vas više nikad neće tako raniti
Dovoljno je da ste taku bol preživjeli…
I dajte drugima svu ljubav
Koju ste dobili
U vrijeme kad ste bili najsretniji…
Maja Ćulumović
