Kad sve utihne
Kada odem negdje daleko
Hoću li izgovoriti ime tvoje
Kao ova rijeka što je utihnula
A ja prstom pišem po vodi
Dok slova pretvorena u riječi
Odlaze negdje daleko
Nikad nisam prestala
Tebe čekati
Ime tvoje u tišini izgovarati
Pobjeći negdje daleko
Gdje samo rijeka smiraj u srce donosi
O Bože kako se čuje ta tišina
Odjekuje u meni
U mojim prstima
Što neumorno pišu
I šute
I neke će riječi uvijek ostati u zraku neizrečene
Jer bole
I svu tu bol ostavljam na istom mjestu
Jednom kad i mene ne bude
Ova rijeka pričat će
Više neće biti tiha
Već će žuboriti
I svojim glasom pričati
Sve što su jedni prsti
Tamo napisali
I Rijeka ponijeti će tajnu
O jednoj ženi
O njenoj boli
O njenom nježnom srcu
Koje je toliko voljelo
Koje je toliko čekalo
Da dodirne
Ono nedodirljivo
Samo njeno…
Što je živilo godinama
U otkucajima njenom srca
O ljubavi
Koju nitko ne bi razumio.
Zato je šutjela…
I samo rijeci…
Sve ispričala
Maja Ćulumović
