Ukopam se u vlastiti rov i čekam.
Povoljni vjetar, ako već situacija nije.
I nagovještaj dobrog velik je.
Učinila sam baš sve što je mogao čovjek u meni.
I djela sam istisnula iz volje, nekom snagom.
Još samo tinja nada u petrolejki uma mojeg.
I tiha molitva kao prvi i zadnji bedem,
pred onim što ne vidim.
Ispred onog što očekujem.
Marijana Martinčić
