Ja nemam više svoju obalu,
Pravit ću se da samo spava
I ja ću o njoj stalno sniti.
Ostaje samoća ispod bijelog duda,
Mašta se pod njim više neće kriti.
Kome će žuboriti brzaci moje rijeke
Kad mene tamo više neće biti?
Tko će moga djetinjstva sreću,
Tugom obojiti?
Neka nova lica razgrću
Ugaslo ognjište,
Dok moje suze vrište,
Bolno teku niz umorno lice.
Ja nemam više svoju obalu,
Ni u toru posute tratinčice.
Tara W.
