Ja biram.
Dajem ti moć
Da pukotine smrviš sve u prah
Da zaboravim .
Tebi predajem sve u ruke
Sve ciljeve i odluke
Da zapališ mi korake
Da otrgnem se od tebe
Sve uspone i padove
Da ostavim sve iza sebe
I pobjegnem..
Od života, od snova
Od nade kojoj cijelu sebe sam dala
Od svega što smatrala sam dovoljnim
Od svega čemu ne mogu da odolim.
Jer premalo je.
Ponekad doista uzaludno je.
Dozivati snove u realno vrijeme
Čuvati nadu kao posljednje sjeme
Nadati se
da život prepoznati će tvoje lice.
Uzalud je.
Sve su to besmislice.
Marijana Šimić
