Nisam htio da je vodim na večeru u neki od restorana u gradu, nisam htio da je dijelim s nikim ove večeri, zato sam u svom domu spremio za nas jelo, slatko voćno vino i desert, jer želim ovu večer i ovu noć posvetiti samo njoj, zapravo nama. Želim joj reći koliko se divim cijeloj njenoj pojavi, koliko me očarava svojom hrabrošću, snagom kojom podnosi sve što joj se servira otkako se vratila u Kirk. Zapravo traje to mnogo duže od toga, ali ja to obuzet svojom tamom i mrakom nisam ni znao ni vidio. Sada, kada sam konačno uspio pustiti Taliju da ode u miru, kada sam okrenuo neki novi, čist list u knjizi ovog mog života, sada imam oči samo za nju, i nitko osim nje nije važan. Ono moje ja pa ja koje sam vukao zadnjih godina pokopao sam duboko pod crnu zemlju nabacujući slojeve zelene trave iz koje izniču pupovi cvijeća njezinom rukom posađeni.
Amelia Jane došla je u moj život nenadano i ostala u njemu usprkos svemu što nas je udaljilo, svemu što nas dijeli. Magija ljubavi koja nas je spojila dokazala je da je jača od svega, da je veza koju smo ostvarili onoga dana, samo jednim, jedinim poljupcem u nama stvorila nešto neraskidivo i da smo jednostavno suđeni jedno drugome što god tko rekao i mislio.
Dok se vozimo prema stanu, jednom rukom držim volan, drugom njezinu ruku koju s vremena na vrijeme poljubim.
– Hoćeš mi obećati da ćeš večeras zaboraviti na sve i samo se pustiti… nama?
– Hoćeš ti?
– Hoću.
– Onda ću i ja.
– Držim te za riječ. Znači bez razgovora o tvojoj i mojoj obitelji, o problemima, o… Znaš što mislim? – Skrenem na parking kod bara, ona pogleda gdje smo pa smrkne obrve.
– Mislila sam da idemo na večeru.
– I idemo. Na onu koju sam sâm spremio.
– Moj savršeni muškarac. I kuhaš?
– Naravno da kuham Ljepoto, odavno ne živim u majčinu domu, što misliš kako sam preživljavao sve ove godine?
– Još jedna stvar koju volim na tebi.
– A, što voliš osim toga? – primaknem se bliže njoj skoro lijepeći usne za njene.
– Sve gospodine Rusell. Volim sve što znam o tebi. A, vjerujem da ću zavoljeti i ono što budem saznavala u budućnosti. Godinama nisam znala ništa, a svejedno sam te voljela. Voljela sam ono što sam upoznala, ono što sam vidjela, po čemu sam te zapamtila. Zavoljela sam te gledajući iz daljine tvoj rad, tvoje ponašanje, tvoj osmijeh, tijelo, pokrete. Zavoljela sam to kako si se ponašao prema meni kada si me našao u šumi; kako si se znao postaviti prema mojoj oholosti i drskosti.
– Takva si možda bila… dok nisi upoznala mene.
– Istina. A, najgore od svega je bilo to što sam se voljela takvu, jer za drugačije nisam znala. A, onda sam pala u šumi, povrijedila nogu, bila sama na ranču i shvatila da baš nitko od mojih navodnih prijatelja nije okrenuo telefon i nazvao me. Nikoga nije bilo briga. Bila sam sama u svemu i tu je nešto jednostavno puklo u mojoj glavi.
– I puknulo je dobro Ljepoto. Dođi, ohladit će nam se večera, neću da kažeš kako sam loš kuhar.
– Na tebi nema ništa loše Hunter Rusell, ti si savršen.
– Daleko od toga anđele, ali… – poljubim joj vrh nosa – nova stranca, novi život, novi Hunter. Sve zbog tebe i zahvaljujući tebi. Ženi koja je u moj život donijela svjetlo, pa tamu, pa me zatim opet izvukla van iz mraka tjerajući me da pratim njezinu svjetlost i da je prigrlim objeručke.
– Znam da je ovo vjerojatno klišej i to onaj totalni, ali moram da kažem da dugo nisam pojela obrok u ovako lijepom društvu i ovako mirnoj, divnoj atmosferi. I nipošto nisi loš kuhar, sve ovo je savršeno Hunter. Hvala ti. Zbilja.
– Ne moraš mi se zahvaljivati Amelia, ovo je naš prvi pravi spoj, mislim onako kao dvoje normalnih, odraslih ljudi. I volim to što ni jednog trenutka nismo pričali o ničemu lošem ni teškom, što s tvog lica nije silazio osmijeh.
– Za to si ti zaslužan. Osim što si prokleto predivan, i smiješan si. Zabavan. Kada te čovjek kojeg voliš pored svih kvaliteta koje ima umije uvijek nasmijati, onda znaš da je taj čovjek pravi za tebe. – Ustanem i priđem, pa joj pružim ruku. Stisnem dugme za pojačavanje i muzika je taman dovoljno glasna da čujem njezino srce kako tuče i u mojim ušima svira najljepšu melodiju ikada.
– Pleši sa mnom Amelia.
– Želim to – izdigne se na prste i ljubi me, a uz lagano njihanje njenog tijela i poljubac koji iz nježnog prerasta u strastan moje tijelo počinje da gori. Ruke mi stežu njena leđa, klize prema guzi koja prosto viče da želi moje ruke na sebi. Privlačim je uz sebe, prekidam poljubac i usne spuštam na njen vrat ljubeći ga i udišući miris parfema koji je špricnula iza uha. Tijelo mi se napelo od želje za njezinim, ali moram se kontrolirati, jer ona još nije imala nikoga i ako nije spremna dati mi sebe ove večeri ja to moram poštovati i biti normalan koliko god mogu. A, kako da budem normalan kada sam zadnjih šest godina u svakom tijelu zamišljao nju i samo želio da je ona u mojim rukama?
Izvija tijelo pod mojim usnama, ruke joj prelaze mojim leđima, noktima lagano grebe po površini. Hvatam je za guzu i nabacujem na svoje kukove. Veže mi noge oko struka, ruke su joj u mojoj kosi. Rušim se na njene usne, želim se kontrolirati, ali nemoguće je, jer ona uzvraća; osjećam njezinu strast cijelim tijelom. Srce joj glasno udara, naši poljupci nisu nježni, strastveni su i puni želje. Nosim je do kreveta i lagano spuštam, pa ostanem ležati preko nje. U tim lijepim očima je sjaj, želja, pristanak.
– Amelia…
– Ššššš – stavlja mi prst na usne – Nemoj ništa govoriti Hunter. Želiš me. I ja želim tebe. Nikada nisam nikoga željela ovako kako želim tebe u ovom trenutku.
– Ako nisi sigurna… Sačekat ću. Tebe bih čekao do kraja života.
– Ne želim čekati više Hunter. Čemu čekanje? Ja ionako nikada više neću biti ničija nego tvoja. I želim to. Želim da osjetim sve što su normalni ljudi osjetili puno prije mene i zbog čega sam prokleti čudak i crna ovca.
– Ti nisi ništa od toga Ljepoto. Ti si… Moj život. Sve moje. Bila si to od prvog dana i zato bez tebe moj život nije bio vrijedan življenja.
– Volim te Hunter.
– I ja volim tebe. Uvijek i zauvijek. – Spustim usne na njen vrat, zatim polako krenem ka dolje, ljubim svaki otkriveni dio njezine kože, a tijelo mi gori poput šumskog požara. Nikada nije ovako gorjelo, nikada se nisam ovako osjećao. Otkopčavam sitne gumbe s njene košulje, pa kada se razdvoji i otkrije te savršene grudi u crnom grudnjaku, udari me poput groma. Svuda po njoj ostavljam tragove usana, poljupce kojima obilježavam svoju teritoriju, jer ona je moja i ja sam njen i drugačije neće biti nikada. Svlači s mene usku majicu, pa lijepi dlanove za moja prsa. Izvijam tijelo od ugode koje njezini dodiri izazivaju u meni. Spuštam se dolje, ljubim joj trbuh, polako otkopčavam uske hlače i svlačim ih preko tih dugih nogu. Unutrašnjost njenih bedara mami me kao svjetiljka noćnog leptira, prstima, usnama i jezikom prelazim po njima, dok ona nježno uzdiše. Izbacuje me iz tračnica, a nisam još ni došao do nje kako spada. Otkopčam kajiš i pustim da hlače s mene samo skliznu na pod pa se pridignem nazad k njoj poklapajući je svojim tijelom. Strast koja se razvija među nama prijeti da nas oboje proguta, naši poljupci sve su vatreniji, jači, vlažniji i gladniji. Zakačim prstima tanke gaćice koje je pokrivaju, pa grubim potezom strgnem svoje sa sebe. Oslobođen stiska prodišem konačno, a onda kada golom kožom osjetim sitne meke dlačice na njoj svega mi zarežim od ugode.
– Amelia…
– Ništa Amelia… Samo… samo nastavi, nemoj stati.
– Trebam zaštitu, ne želim da…
– Uzimam pilulu. Zbog ciklusa. Već dvije godine.
– Bojiš li se?
– Ne. To si ti. Tebe želim. Tebe volim. Ne bojim se. Ničega se ne bojim kada sam s tobom.
– Neću te povrijediti Amelia.
– Znam da nećeš.
– Volim te. Više od svega na svijetu. – Poljupcem pokušam da joj odvratim misli, pa prstima pređem preko njezina vrelog središta. Mjesta gdje nitko prije mene nije bio, mjesta koje ću uzeti sada prvi put, a onda još stotinu puta nakon ovoga. I jednog će dana tuda izaći naše zajedničko dijete, dar koji će nam dati život koji nas je oboje napatio prije nego nas je iznova spojio. Polako se namjestim, pa prvo nježno pokušam, čujem koliko joj srce tuče i stanem.
– Amelia, ako te… – ali ona mi samo stegne leđa i tako me malo pogurne naprijed, a zatim izvije tijelo uz uzdah. Zastenje, ja zastanem, a onda se polako pomjerim jednom, drugi put; zacvili tiho i stegne me uz sebe.
– Jesi dobro?
– Dobro sam. – Nastavim polako da se pomjeram, čineći to što nježnije mogu, tek kada joj se tijelo opusti od grča, opustim se i ja malo, pa nastavim da je ljubim. Uzdasi koje ispušta bacaju me u ludilo, uz osjećaj koji mi pruža njezino tijelo ja ne znam više gdje sam. Svaki nerv u mom tijelu uživa u ovome, upijam kapi njezina znoja svojom kožom, sokove njene nutrine uvlačim u svoju, a onda jednostavno pustim tijelo da dosegne vrhunac i da me baci negdje visoko, iznad neba. Tiho cviljenje krene izlaziti iz njezina grla, na stanem samo nastavim da se pomjeram u njoj, osjećam kako joj se mišići stežu i grče oko mog, a glasan uzdah koji ispusti raznese me totalno. Ostanem ležati preko nje pazeći da je ne zdrobim, srca nam udaraju toliko glasno da vjerujem da ni vlastite misli ne čujemo.
– Amelia…
– Dobro sam. Dobro sam Hunter. – Dignem glavu sav rasperušan i odvaljen od sebe, gledam u te oči u kojima vidim samo sreću, spletem prste s njezinima i naslonim glavu na njene grudi.
– Ne znam kako se osjećam. Ne mogu to riječima opisati.
– Osjećaj je isti i kod mene.
– Oprosti ako ti nisam priuštio nešto više, ako si očekivala da će… – ona poklopi moja usta dlanom.
– Što može cura očekivati od prvog puta Hunter? Da sam to ranije obavila sada bismo uživali u nekom vrelom seksu i… Pa, znaš?
– Ne, ne znam – maknem njen dlan s usta i poljubim ga. – Idući put će biti drugačije. Ako želiš taj vreli seks i to… – klepne me po glavi, ni ne dođe do nje od bućura kose koji mi se sav skupio naprijed.
– S tobom želim sve Hunter. Sve.
– I ja s tobom Ljepoto.
Odlomak iz priče “Iznad neba”
Senka Ilić
