Noćas hodam tamnim
zakutcima svoga uma
i igram se sa
iskrom svoje boli.
Bujica osjećaja prijeti,
da ponovno otvori
rupu u grudima,
koju sam tako
pažljivo ušivala nitima
nadanja
moleći se pritom
da više
nikada se
ne otvori,
ne krvari,
ne boli…
Ali samo jedna iskra
dovoljna je…
Martina Kopić



