Sviraj!
Sviraj najnježnije note vrhovima prstiju
dok tiho dahom pjevušiš baladu
u savršenom skladu naših tijela,
u intimnoj harmoniji taktova noćnoga valcera,
u neizvjesnoj izmaglici isprepletenih prstiju
Piši uspomenu po finom pamuku
akrilnih boja.
Pleši!
Nježno zibaj me u naručju
dok blaga tama nas pokriva.
I mjesec nam se osmjehuje.
Dok čitav svijet spava.
Brižno,
prelij me čistom ljubavlju svoga bića
i ljubi,
ljubi me do svanuća.
Marijana Šimić
