Kada ste počeli pisati?
Počela sam pisati kao klinka, nakon što sam završila četvrti razred osnovne škole. Tada sam dobila prvo računalo pa mi je to olakšalo pisanje. Nakon toga sam malo pisala u srednjoj i tek nakon završetka fakulteta napravila sam normalnu pripremu i pokušala napisati prvi roman.
Koliko vremena dnevno odvajate za pisanje?
Ako sam u fazi pisanja u prosjeku pišem četiri sata jedno poglavlje. Volim pisati ujutro, ali ako ne stignem, posluže i ostali dijelovi dana. Važno mi je ne preskakati dane ako sam u fazi pisanja prve faze romana.
Kako nastaju vaše priče, poezija, knjige? I gdje pronalazite inspiraciju?
Inspiraciju pronalazim kao i drugi autori, svugdje. Mislim da nema drugog odgovora, osim apstraktnog, na ovo pitanje. Moje knjige nastaju nakon nekoliko mjeseci priprema.
Imate li uvijek priču sastavljenu u glavi ili stvarate priču dok pišete?
Uvijek imam sastavljenu priču prije nego počnem pisati. Najčešće je 90% knjige u mojoj glavi razrađeno, a ostalih 10% tijekom pisanja promijenim i nadodam nešto čega se ranije nisam sjetila.
Jeste li vi pronašli pisanje ili je pisanje pronašlo vas?
Mislim da je obostrano.
Jeste li tiskali svoje knjige i kakvo je vaše iskustvo s tim?
Prva knjiga, roman „Rock strana bajke“ izašla je u izdanju beogradske nakladničke kuće Slovensko slovo, a drugi roman, „Špalir za raj“ izašao je preko Udruge DUMA i uvelike sam više bila uključena u proces izdavanja.
Smatrate li se uspješnim?
Zadovoljna sam postignutim, ali imam još jako puno toga za naučiti. Važno mi je da svakoga dana učim i ne stagniram.
Kako gledate na druge pisce? (Smatrate li ih konkurencijom? Kakav je vaš stav prema piscima iz regije?)
Ne smatram druge pisce konkurencijom jer mi to nema veze sa zdravim razumom. Zašto bismo jedni druge smatrali konkurencijom ako svatko ima svoj izričaj i čitatelji su ti koji u koncu odlučuju koga će čitati? Pisci do neke mjere mogu utjecati preko intervjua i društvenih mreža da se za njih čuje, ali u konačnici zadnju riječ daju oni koji čitaju. Mislim da je to pravedno. Moj stav prema piscima iz regije je kao i za sve druge stvari u životu, jako individualan. Neki su mi super, neki nisu, neki odlično pišu, neki bezveze.
Gdje i kako vidite svoje pisanje u odnosu na druge spisatelje?
Ne znam kako bih odgovorila na ovo pitanje jer nisam radila analizu i usporedbu sebe s drugim autorima.
Koliko ste samokritični?
Trudim se biti realna u svakom poslu, pa tako i u pisanju. Uvijek imam faze od toga da mi je nešto što napišem super, a za dva dana mi može biti užasno i sve bih izbrisala. Uvijek su dva vuka u meni i ovisi kojega hranim.
Koji medij smatrate dobrim za promociju vašeg djela?
Meni je Facebook najbolji, ali i razni portali, kao i stranice Bookblogera.
Čitate li neafirmirane domaće autore? (Novije generacije pisaca)
Trudim se pročitati tijekom godine barem 1/3 domaćih autora. U tu trećinu spadaju i neafirmirani domaći autori.
Smatrate li da strani autori i domaći koji pišu pod pseudonimom lakše prodaju svoja djela?
Strani pisci su uvijek bili nekakva imaginarna viša klasa u Hrvatskoj, ali u zadnje vrijeme mislim da se počelo mijenjati na bolje i ljudi otkrivaju da imamo kvalitetne domaće autore.
Imate li svoj spisateljski uzor?
Ovisi o tome što pišem, ali uvijek imam uzore za određene dijelove. Primjerice, kod Dostojevskog mi je najbolja razrada psihe i karakter likova, kod Bulgakova teme o kojima piše, od Iljfa & Petrova satira, od Hemingwaya njegove jednostavne rečenice, a od Tribusona volim njegovu žanrovsku širinu.
Koji je vaš omiljeni žanr? (bez obzira na ono što pišete)
Najviše volim klasiku iako čitam i ostale žanrove jer mi to daje širinu u pisanju.
Što biste poručili onima koji tek kreću na svoj spisateljski put?
Sretno i ne odustajte!
Intervju pripremila Božana Ćosić
