Intervju – Dušanka Kuzmanović

Kada ste počeli pisati?

Pisanje mi je hobi još od školskih dana. Ne na ovaj način kako to sad izgleda ali sam uvijek nešto bilježila i stvarala sopstvene svjetove kroz riječi. Tako mi je najjednostavnije prenijeti ono što nosim u sebi. Pisana riječ je nerijetko ogledalo samog autora.

Koliko vremena dnevno odvajate za pisanje?

Ranije je to bilo puno. Sad po nekad ne napisem ni riječ danima ali se trudim ostati u vezi sa svojim djelima koja nastaju u tim momentima gdje nemam vremena da se posvetim njemu.

Kako nastaju vaše priče, poezija, knjige? I gdje pronalazite inspiraciju?

To je pitanje na koje nemam neki konkretan odgovor. Vidim priče u svemu i svačemu, od nekih stvarnih dešavanja i ljudi koje znam pa do muzike koju slušam ili teme koja je aktuelna u svijetu. Naprosto se iz jedne rečenice stvori priča.

Imate li uvijek priču sastavljenu u glavi ili stvarate priču dok pišete?

Kako kad. Trenutno imam plan po kojem radim i koji sam promjenila nekoliko puta u tri mjeseca. Više volim da stvaram u datom momentu nego da se vodim planom koji imam negdje.

Jeste li vi pronašli pisanje ili je pisanje pronašlo vas?

Po meni to ide jedno sa drugim. Nekako dođe kao nevidljivi dio mene koji me dopunjuje i samim tim oživi.

Jeste li tiskali svoje knjige i kakvo je vaše iskustvo s tim?

Da. Imam ukoričena tri djela i nadam se da ću nastaviti raditi isto to i dalje. Neću reći kako je to sve lako i prosto. Prođe se trnovit put da priča završi u papirnom obliku ali se na kraju to isplati. Neprocjenjiv je osjećaj u rukama držati ono što sami stvorimo.

Smatrate li se uspješnim?

Za mene je uspjeh svaka napisana rečenica i trag koji ostaje iza mene. Ne vidim sebe kao autora koji je po nečemu ostavio jak utisak.

Kako gledate na druge pisce? (Smatrate li ih konkurencijom? Kakav je vaš stav prema piscima iz regije?)

Pratim mnoge domaće pisce. Lijepo je znati da većina njih može da parira svjetskoj književnoj sceni. Ne gledam ih kao konkurenciju. To su moje kolege koji su se sami i teškom mukom izborili za mjesto gdje se trenutno nalaze. Skidam kapu za upornost i uvijek mi je drago kada vidim da je neko uspio da izda knjigu.

Gdje i kako vidite svoje pisanje u odnosu na druge spisatelje?

Nisam baš nesto puno o tome razmišljala. Niti sam najbolja niti loša. Tu negdje, u sredini.

Koliko ste samokritični?

Malo i pretjerujem. Posebno u ovom sad periodu. Ništa mi ne dogovara i uvijek smatram da može to bolje i kvalitetnije.

Koji medij smatrate dobrim za promociju vašeg djela?

Društvene mreže prednjače u odnosu na ostale varijante. Više ljudi to vidi i pročita. Nisam imala priliku da gostujem negdje na radiu ili televiziji.

Čitate li neafirmirane domaće autore? (Novije generacije pisaca)

Da. U tim autorima su budući pisci. Svako zaslužuje šansu. I sama sam jedan od manje poznatih autora.

Smatrate li da strani autori i domaći koji pišu pod pseudonimom lakše prodaju svoja djela?

Mislim da to nije mjerilo za prodaju. Uvijek je proizvod prodavala reklama. Tako je i kod nas autora. Kvalitet djela i preporuke su ono što će autora uvijek držati traženim.

Imate li svoj spisateljski uzor?

Da. Imam nekoliko autora čiji rad pratim i obavezno uzmem da pročitam to što izdaju. To su ljudi koji su meni u nekom trenutku bili kao prekretnica. Hvala im što postoje.

Koji je vaš omiljeni žanr? (bez obzira na ono što pišete)

Bez obzira na pisanje volim ljubavni žanr. Ali ne bježim ni od drugih sfera. Ne volim autobiografije i horore ali sve ostalo mogu čitati ukoliko me privlači stil i drži mi pažnju.

Što biste poručili onima koji tek kreću na svoj spisateljski put?

Voli ono što radiš i uapjeh je zagarantovan. Samo uživajte stvarajući.

Intervju pripremila Martina Kopić

Najčitanije