Kada ste počeli pisati?
Pišem od kada sam naučila slova. U osnovnoj školi učiteljice su se oduševljavale mojom poezijom i sastavima, u srednjoj su moje pjesme i proza uvršteni u nekoliko zbirki pjesama i časopise koji su izdani. Kasnije, dok sam se kao samohrana majka doslovno borila za egzistenciju svoga djeteta i sebe u Zagrebu, moje kratke priče osvajale su sitne nagrade i popunjavale vrlo siromašan kućni budžet. Zahvaljujući tom talentu poduzetnici i obrtnici sami su mi se obraćali s molbom da za njih pišem sve što im je trebalo u pismenom obliku: od editoriala, raznih predstavljanja njihovih proizvoda i usluga do upravljanja njihovim društvenim mrežama. Uskoro sam dobila i angažman u korporativnom časopisu pa sam pisala kolumnu i uređivala lifestyle rubriku.
Koliko vremena dnevno odvajate za pisanje?
Nisam organizirana po tom pitanju. Odvajam „pisanje“ od „tipkanja“. U svojoj glavi pišem stalno, a onda jednostavno sjednem i tipkam nekoliko dana i noći dok sve to, što sam „napisala“, ne natipkam. To je jedan ciklus, a takvi se ciklusi ponavljaju dok ne završim to što je u mojoj glavi zapisano.
Kako nastaju vaše priče, poezija, knjige? I gdje pronalazite inspiraciju?
Kako sam prethodno napomenula, pišem stalno u glavi, sve mi je inspiracija. Inače sam vrlo svestrana, komunikativna i društvena osoba, puno se krećem među svakojakim ljudima, sve me zanima, svačime sam se probala baviti ili se bavim pa su moji izvori inspiracije nepresušni. Oduvijek sam imala i bujnu maštu pa sam, već kao klinka, zabavljala prijateljice svojim pričama koje sam izmišljala „u hodu“. Pisala sam dnevnike, ali uvijek su oni bili začinjeni mojom maštom, nisu to bili klasični dnevnici, to su više bile priče inspirirane mojojm svakodnevicom.
Ukrako, uvijek volim napomenuti svakome da će sve, što kaže ili napravi, u mom prisustvu, sasvim sigurno u nekom obliku završiti u nekoj mojoj priči.
Imate li uvijek priču sastavljenu u glavi ili stvarate priču dok pišete?
Stvaram ju dok pišem. Inicijalna ideja uvijek postoji, ali nikada ne znam ni zaplet, ni kraj, to dođe samo po sebi.
Jeste li vi pronašli pisanje ili je pisanje pronašlo vas?
Pisanje je pronašlo mene. Ono je bilo moj ispušni ventil. Emotivka, kakva sam oduvijek, treba takav ispušni ventil, treba tu svu silu emocija nekamo pretočiti. Sada, kada razmišljam o tome, zaista sam jako puno pisala. Jedna mi se bivša simpatija iz djetinjstva javio, kada je čuo da sam izdala prvijenac i priznao mi da još uvijek, nakon svih tih godina, čuva sve moje pjesme i beskonačna pisma koja sam mu pisala (a živjeli smo u istom gradu, viđali se gotovo svaki dan i rekord trajanja jednog telefonskog razgovora bio nam je punih 6 sati bez prekida). Napisao mi je da sam postavila visoko ljestvicu svim ženama koje su kasnije ulazile u njegov život. Sa puno sam se djece dopisivala i svako pismo koje sam napisala bilo je mini roman.
Jeste li tiskali svoje knjige i kakvo je vaše iskustvo s tim?
Prije tri mjeseca izdala sam svoj prvijenac, SvingeRaj. Iako imam puno pokušaja pisanja romana, SvingeRaj je bio nešto potpuno novo, što sam izbacila iz sebe u dahu. Radi se o erotskom romanu kojeg zapravo nitko tako ne doživljava. Osvrti su fantastični i naglasak je na muško-ženskim odnosima. Osim žena, puno ga čitaju i muškarci, što me posebno veseli. Svatko se pronašao u nekom dijalogu, mislima ili situaciji. I drugi roman je gotov, a pišem i treći. Slijedeći ću tiskati na jesen.
Moje iskustvo s tiskanjem vlastitog romana doživljavam kao još jednu avanturu u koju sam se upustila s guštom jer mi se ponovo otvorio jedan potpuno novi svijet i ljudi u njemu. Odlučila sam se za samoizdavaštvo jer sam uvidjela da je to novi trend u Hrvatskoj i da je to tako s razlogom. Uvijek sam bila radnik i borac i nije mi problem što sve radim sama, ima to svoje čari i puno prednosti.
Smatrate li se uspješnim?
Naravno. Svaki čovjek koji pronađe način da ostvari svoje snove je uspješan, a ja sam ostvarila već nekoliko svojih snova.
Kako gledate na druge pisce? (Smatrate li ih konkurencijom? Kakav je vaš stav prema piscima iz regije?)
Kada mi se otvorio taj, potpuno novi svijet, uvidjela sam koliko sam ograničena bila u svojoj neograničenosti. U Hrvatskoj postoji tako puno talentiranih, vrijednih ljudi koji su bili do sada skriveni od moga pogleda. I da nema njih, ne bi bilo ni mene. Zato sam im zahvalna. Nesebično su mi pomagali (i još uvijek pomažu) savjetima i podrškom. Veselim se što su ljudi u Hrvatskoj pronašli način da se izbore za sebe, da se izbore da rade ono što vole umjesto da se prepuste letargiji i kukanju, to mi je divno. Kako sam neuništivi optimist, ovakve stvari hrane moj optimizam.
Gdje i kako vidite svoje pisanje u odnosu na druge spisatelje?
Imala sam debatu s jednom kolegicom spisateljicom oko toga „gdje ću se pozicionirati“. Ne mogu, ne želim, nemam potrebu pozicionirati se igdje. To zahtjeva određenu proračunatost koje nemam. Ne smatram ovo „poslom“ u kojem moram postizati određene rezultate, dostizati ciljeve, prestići konkurenciju, kada bi to bilo tako prestala bih pisati jer više ne bih to radila srcem, kao sada.
Koliko ste samokritični?
Mislim da sam jako samokritična, ali istovremeno, s godinama sam izgradila ogromno samopouzdanje pa ne pravim dramu oko samokritičnosti. Ovo sam baš dobro zapetljala, jel´ da? Da probam pojednostaviti…svjesna sam kada nešto napišem, napravim, izgovorim krivo ili loše, priznam to, popravim i idem dalje. Svjesna sam svojih mana, puno radim na sebi, rastem iz dana u dan, učim na svojim greškama. Ali kada nešto napravim kako treba, pohvalim se i pomazim i nagradim i uživam u svom uspjehu.
Koji medij smatrate dobrim za promociju vašeg djela?
Društvene mreže. Danas se sve vrti u njima i oko njih.
Čitate li neafirmirane domaće autore? (Novije generacije pisaca)
Čitam sve što me zaintrigira bilo iz kojeg razloga, a na svakom polju života i posla uvijek ću radije dati podršku nekome tko se bori za svoje mjesto pod suncem ako zaključim da je dobra osoba koja to zaslužuje. Ove sam si godine zadala zadatak da kupujem u što većoj količini knjige domaćih autora, samoizdavača, jer knjige isključivo kupujem, ne posuđujem, volim knjige posjedovati.
Smatrate li da strani autori i domaći koji pišu pod pseudonimom lakše prodaju svoja djela?
Ne, mislim da to uopće nema veze s prodajom. Autori odabiru pisati pod pseudonimom iz nekih osobnih razloga.
Imate li svoj spisateljski uzor?
Potoje pisci koje sam u nekom trenutku voljela više čitati, vjerojatno su, samim time, oni utjecali na moj stil, ne znam, iskreno. Charles Bukowski, Erica Jong, Marija Jurić Zagorka, a posebna je priča moj odnos prema Candance Bushnell, čije sam knjige gotovo sve pročitala, ali mi se samo jedna svidjela („Prva plavuša“, ne „Seks i Grad“). Ja sam dijete „Seks i Grada“, ali serije, ne knjige. Rekla bih da je na moj stil pisanja najviše utjecala Carrie Bradshaw, no znači li to da je, posredno, zapravo utjecala Candance? Mislim da nije jer nije ona jedina kreatorica toga lika.
Koji je vaš omiljeni žanr? (bez obzira na ono što pišete)
Drama, povijesni romani, društvene kronike, nikako klasični ljubavni romani. Najdraža knjiga dugo mi je bila „Zločin i kazna“, sada su to „Vodoriga“, „Otok“, „Polarna svjetlost“, Zagorkin „Kamen na cesti“. Nevjerojatno, gotovo niti jedna od pisaca za koje sam navela da sam ih voljela više čitati! Mislim da to odražava moju širinu i svestranost. I da govori o tome da zapravo nemam omiljenog pisca, roman niti žanr jer u mome srcu ima jako puno mjesta za sve i svakoga. Također, moja tri romana (jedan izdan, drugi napisan, treći pišem) su potpuno različiti. Dakle, ne pišem erotske romene, samo je prvi takav, za sada. Ista stvar je i s glazbom, koja također čini veliki dio moga života. Nikada ne mogu izdvojiti žanr, grupu, pjesmu, izvođača koji mi je broj jedan, iako sam se nekako prisilila da se opredijelim za Bon Jovija jer me taj čovjek baš svaki put, od malih nogu, izbacuje iz cipela.
Što biste poručili onima koji tek kreću na svoj spisateljski put?
Nebo je granica. Naoružajte se strpljenjem, voljom i samopouzdanjem i ne očekujte da netko drugi napravi nešto umjesto vas. Čak i ako imate nepregledne hrpe novaca i možete platiti da netko sve napravi umjesto vas, nitko, nikada, ni za kakve novce, neće se potruditi niti napraviti onako kako možete vi sami. Nemojte biti površni, nemojte se zanositi i nemojte biti pohlepni. Ostvarite svoje snove i ne sramite se, sram je beskorisna emocija!
Intervju pripremila Božana Ćosić
