U pitanju je bio ogroman kompleks, neka velika tvornica. S prijateljicom se išla upisati na fakultet, ali je došlo do nepredviđenih poteškoća… Noseći ljubičastu periku, bila je sva odjevena u istu tu boju. Najednom se našla usred praznih soba, zidovi su bili ogoljeni, a sam koncept bez stolarije ili bilo kakvog interijera, doslovno kao propala investicija. Bila je nasilno oteta i zarobljena. Svo vrijeme iščekivanja je znala da ju namjeravaju pogubiti, i to čim prije. Smišljali su najozloglašenije načine mučenja, koji bi trebali biti djelotvorni. Unutrašnjost same zgrade – bila je nadograđena s još nekoliko manjih prostorija, a ona je uporno pokušavala umaknuti. Zanimljiva je činjenica da se neprestano vozila liftom, čije tipke nisu bile u funkciji, tako da nije stizala na željeno odredište; odnosno najviši kat. Imala je osjećaj da se radilo o novoizgrađenom neboderu… Kad je nekako uspjela istrčati van, grad u kojem se zatekla bio je iznimno urbaniziran, prepun raznolikih vrsta arhitekture, fontana, zelenila. Vjerovala je da se radilo o prošlom stoljeću. Zrak je odisao posebnim dojmom prošlosti. Dobro se snalazila unutar ulica, iako je bježala, brzo trčeći i konstantno se osvrćući; ne bi li ugledala prate li ju oni monstrumi… Zatim su ju u jednom trenu, pored pruge i željezničke postaje, presrele tri osobe, koje potječu iz istog onog ukletog mjesta, iz kojeg je jedva otišla; iako to tada nije spoznala. Ponudili su joj pomoć i snalaženje, pretpostavivši da je nova ondje. Dali su joj lažni identitet i prerušili ju u drugu ličnost. Nije joj trebalo puno vremena da shvati kako se radi o prevarantima, ali je bilo suviše kasno. U konačnici su ju vratili natrag, i odmah vezali lancima. Iduća scena predstavlja trenutke njezina pogubljenja. Tu se budi…
Lorena Vojtić
