Mnogi žive pod maskama a, ja k’o budala idem otvorena srca među ljude. I posjekla sam se bezbroj puta na tuđe riječi kao staklo su se zarile u srce krvarile i umirale na usnama. Nisam ja za ovaj svijet prepunom “mudraca” s dva lica jer ne znam ja tako s riječima da druge iz čista mira ranjavam, da jedno radim, a drugo pričam. Ne mogu povjerenje dati onome tko će ga prodati u bescjenje na dražbi tko da više. Ljudi glume i mijenjaju svaki dan nove maske samo da bi ostvarili svoje sebične interese. Puno puta sam se pravila gluha da ne ispadnem samopravedna i ovakva ili onakva dok su oni to koristili s objema rukama. I plakala sam i smijala se zbog moje vjere u ljude. Zatvorena u svoja četiri zida prekoravala sam sebe i vadila iz leđa otrovne strelice, ali kada su rane zacijelile lupila sam šakom o stol i rekla: “E, nećeš više to dopustiti da te diraju tuđe riječi”. Probudilo se u meni ono skriveno dijete,pa me grli i šapuće: “Ne boj se”! Nisi sama ima i među svim tim ljudima i onih sličnih tebi koji bi voljeli pobjeći negdje s ove planete, gdje mogu iskreno da vole i vrata srca širom otvore za sve potlačene, ranjene… Ja ne mogu drugačije nego sa srcem među ljude ne znam da glumim i ne nosim maske…
Vesna Leovic
Pobjednički tekst Stella natjecanja
