Usredotočenošću polažem
apsolutno pravo veta
za nenadano,
svirepo klonuće
manipulativnog duha.
Emancipirano temperamentna,
nižem raznolike metafore.
Bože, nisam dovoljno kompetentna
pri kukavnom proglašavanju kolabiranja,
stoga me zanima,
odobravaš li manifestno
zapadanje u fazu apatije?
Balansirajući kontekstom
utrnutih osjetila
na margini obamrle oduzetosti,
stišavam preglasan apetit
koji nagoni ka iskušenju
definitivnog preokreta
anksiozne podsvijesti.
Gdje osmisliti sklonište
od jačanja fatalne navezanosti;
bazirane spram tvoje
profinjene uglađenosti?
Kako se otarasiti
odnedavno produbljenih ožiljaka,
što šire utjecaj
ubitačne privrženosti
i zavidničke ljubomore?
Vidno uznemirena
zalijevam se nikotinom,
udišem bocu nepopravljive
influence užasa,
činjeničnog stanja
levitirajućih oprosta neodabira,
ali depresivna okrutnost
koju pretačem u pehar
prevladavajućeg intelekta,
nažalost nije potrebito snažna
da održi na životu
apsurd propuštenih godina.
Čak i kad bih uspjela
tolerirati vidokrug
neizbježne radijacije
napisanih bilješki,
točnošću neizgovorene
opservacije tvoje posebnosti,
i dalje nisam ona-
fizičkom privlačnošću
izabrana diva
koja te prislanja tankim usnama,
dok se zaljubljena bića tresu
u praskozorju novih prilika
za mentalnom smirenošću,
blagih epiteta mladolikih treperenja
i strašću uokvirenih
paragrafa bliskosti.
Nesuđeni,
neka te štiti metonimija
njene darovitosti-
crvenkasta bujnost
stiliziranog umijeća napretka
prilikom fundamentalne
analize umjetničkih djela.
Jer gotovo jedina kvaliteta
koju posjeduje ovo
moje voštano srce;
zapetljano u korovu
polovično uvenulog,
napola sasušenog cvijeća-
turobna je distanca
intrigantnih samoća!
Lorena Vojtić
