Vesela je jutros priroda
kao na vjenčanje da je krenula.
Poput sretne nevjeste
vjenčanicu bijelu obukla.
Gusti veo niz prozor spustila,
okitila se sitnim iglicama,
a djeveruše draguljnim sigama.
Sva treperi priroda
od zvukova ledenih orgulja,
dok vrapčića zbor na granama se ljulja.
Njen pepeljasti zaručnik
obukao dugi frak,
uzjahao brzi oblak
pa u sivoj kočiji
uzvanike obišao
i ledenim pićem počastio.
Uzvanici svi
ukočeni stali.
Nisu se smješili,
niti su im pljeskali.
Tišina je vladala
uz zvižduk hladnih orgulja.
Prošarala bajkovita kočija
parkove i drveće gradskih ulica
kao da najavljuje
“Stiže hladna nevjesta”
Marijana Šimić
