Kad ste posljednji put nešto pitali Google? Ja sam danas, kada sam pokušala odgonetnuti od koje misteriozne bolesti trenutno bolujem. (Izbor smo suzili na tri i nisu smrtonosne.)
Sve više se osjećam kao da mi Google postaje najbolji prijatelj, a to nije dobar znak. Mislim, nije da me zove na kavu, ali čim mi je potrebna pomoć ili imam bilo kakvo pitanje, odmah mi odgovara.
Kći piše zadaću i naravno da je za odgovor na neko nebulozno pitanje lakše pitati Google nego zaviriti u udžbenik. Ili ako me, recimo, zanima tko je bio famozni slavni pjevač koji je, nažalost, jučer preminuo. Tko će to znati ako neće Google?
Sada ne mogu a da se ne zapitam što smo radili kada nešto nismo znali prije nego što smo imali ovu digitalnu enciklopediju? Gdje smo tražili odgovore na postavljena pitanja?
S Googleom imamo mogućnost saznati sve, od toga kako napraviti savršeni kolač, do toga koji je pištolj najpraktičniji za ženu. Ili, recimo, koji otrov u tijelu se ne može otkriti obdukcijom (priznajem, ponekad provjeravam i to, ali samo za potrebe pisanja knjige). Svaki dan čekam kad će mi policija pokucati na vrata jer su od nekoga (moguće i od muža jer vjerujem da mu nije svejedno), dobili obavijest o mojoj povijesti pretraživanja interneta.
Google zna sve moje tajne. On zna da sam tražila kako da ispečem pommes frites u pećnici, ali on također zna da sam upisala u tražilicu “kako preživjeti dan na poslu bez da se izvičeš na nekoga”. Zna sve o mojim navikama i, kad god nešto pretražujem, osjećam se kao da je s mojim računom povezan neki detektiv. “Ova je ponovo tražila savjete kako počiniti savršeno ubojstvo.” Ma, tko bi rekao?
I, dok smo se nekada družili sa stvarnim prijateljima, sada se pitam jesu li ti prijatelji odavno napustili planetu Zemlju ili su se pretvorili u Google prijatelje? U svakom slučaju, Google je uvijek tu, spreman da mi odgovori na pitanja koja možda nikada ne bih postavila nekome u lice.
Zato, dragi Google, hvala ti što si moj neiscrpni izvor informacija, savjetnik i, priznajmo, jedini koji me nikada ne osuđuje zbog toga što sam pet puta tražila “kako skuhati rižu ili jaje”. I dok se budućnost događa, samo se nadam da neću postati jedna od onih osoba koje upisuju “kako preživjeti bez Googlea”. Jer, bez njega, gdje bih ja bila? Vjerojatno u kuhinji, pokušavajući se sjetiti kako se kuha riža, ili jaje… opet.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
