Uz jutarnju kavu na Facebooku sam naišla na sliku. Mali Yoda kaže da se samo želi ispričati ljudima koje je nazivao starima kada im je bilo trideset i pet, a njemu osamnaest godina. Upravo jučer sam o tome razgovarala s prijateljicom. Da, također smo se u toj dobi čudile čovjeku zato što je sa svojih četrdesetak godina biciklom prešao nekoliko kilometara. Pa on je star čovjek, kako je to uspio?
Godine su samo broj i što taj broj nama znači odredit ćemo sami, a ne bismo trebali dozvoliti godinama da određuju kako se osjećamo i što sve možemo. Prije čuvenog tinejdžerstva jedva sam čekala punoljetnost koju, kada sam konačno dočekala, mislila sam da sam na vrhu svijeta. Nitko mi ništa ne može. Živjela sam život punim plućima, bez brige i pameti. Ponekad doslovno. Zatim su se te godine počele kotrljati brzinom svjetlosti i nisam se okrenula, već sam zagazila u četrdesete. Na tom putu mijenjala sam prioritete i razmišljanja, ali kada se osvrnem shvatim da je jedna činjenica bila konstanta, a to je da nikada nisam bila bitna sama sebi. To je greška koju ne mogu ispraviti, ali mogu poduzeti sve da se ne ponovi.
Vrijeme prolazi i zato oblikujte život tako da ste zadovoljni u svakom smislu, da ne žalite ni za čim. Budite bitni sebi! Držite do svog izgleda, njegujte ne samo svoje tijelo već i duh.
Nikad ne znamo kada dolazi posljednja stanica na našem putovanju kroz život, zato na usputnim stanicama poklonite osmijeh bližnjima i nepoznatima, stvarajte nova poznanstva, radite ono što volite i što vas opušta, ugađajte sebi.
Da, godine jesu broj, ali neka vas taj broj ne plaši i svaki novi koji dođe nosite s ponosom i osmijehom.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna H.
