Kad su dani sivi, tmurni, teški, volim nositi crvene cipele. Tako žarko crvene da mi koraci svijetle, tako crvene da im mokar pločnik upija i zrcali sjaj.
I kišobrane volim kad su bojama oživljeni, kad su žuti kao sunce.
Volim kad me boje škakljaju pa se smijem, bez drugima vidljivog razloga.
U danu koji se obilježava 3. prosinca, Međunarodni dan osoba s invaliditetom, kišobran mi znači zaštitu i kad kiša ne pada.
U danu koji se obilježava 2. travnja, Svjetski dan svjesnosti o autizmu kišobran mi simbolizira zaštitu i kad kiša ne pada jer su upravo autistična djeca “pod kišobranom.”
Anđeli su to kojima su neka osjetila pojačana jer im neka druga spavaju. Kišobran označava njihov svijet, a velik je toliko koliko im je širok spektar autističnih poremećaja. Pod kišobranom, može se reći i da su zaštićeni od svega lošega što bi ih moglo taknuti, uznemiriti, poremetiti njihovu rutinu.
Njihovi kišobrani su i njihovi roditelji, a boje su jače i ljepše, a kišobran veći štit što je veći broj ljudi koji su podrška obitelji s autističnim djetetom.
Teške su borbe roditelja djece s poteškoćama, teške su borbe osoba s invaliditetom, teške su borbe stigmatiziranih, ovisnih, drugačijih, neshvaćenih.
Teško je boriti se u svojim borbama sam i bez podrške.
I teško je SVAKI DAN!
Ljudi s poteškoćama u razvoju možda trebaju neku vrstu pomoći okoline, trebaju više ljubavi, pažnje, razumijevanja, trebaju podršku i svega su navedenoga vrijedni. Ljubav koju oni zauzvrat daju u samo jednome osmijehu ili bljesku oka, nemjerljiva je.
Dok god društvo ne promijeni etiketu “drugačiji” u “vrijedan pažnje” život će biti težak i disat će ljudi teško i plitko.
Podršku im moramo dati svi mi koji odgajamo djecu bez ikakvih kočnica njihovoga razvoja učeći tu svoju djecu da je različitost prihvatljiva i vrijedna pažnje, da je svaki čovjek vrijedan divljenja i življenja, da nitko svojevoljno ne bira bolest, invaliditet ili stanje, kao što je autizam.
Moramo ih učiti da svoje zdravlje i sposobnosti gledaju kao darove koje su dobili da ih dijele s onima koji to isto nemaju, da budu pomoć i podrška svaki dan, a ne samo u danima koji su označeni kao međunarodni ili svjetski jer sunce izlazi i zalazi svaki dan, svima nama bez iznimke, pa i onda kada ga ne vidimo.
Kolumna: Iz Sandrinog pera
Sandra Utovac
