“Znaš li što me mama pitala?” čujem mlađu kćer kako govori starijoj, ali se pravim da ne slušam. “Pitala je što znači ‘GG’. Poslala si joj to u poruci. Nemoj slati starim ljudima izraze koje ne razumiju.”
Stari ljudi.
Službeno sam postala ta kategorija. Ne zato što nosim naočale za čitanje i kukam da me bole leđa, nego zato što ne znam što znači “GG”. Prešla sam onu nevidljivu granicu između “mladih koji sve kuže” i “onih koji pitaju što to znači”.
Da se razumijemo, nije da sam baš pala s kruške, ili da sam tehnološki nepismena, ali kad je u pitanju taj novi, digitalni jezik osjećam se kao da sam završila u paralelnom svemiru u kojem svi govore kraticama, a ja sam bez rječnika. Da, priznajem, gubim se u porukama koje se sastoje od tri slova i jednog emojija, a trebale bi značiti cijelu emocionalnu ili razumnu priču.
GG, LOL, BRB, FOMO, LMAO, SMH, WTF… Ponekad imam osjećaj da je svaka generacija izumila svoj novi jezik. Moj jezik je bio “ajd’ bok”, “vidimo se”, “nemoj me zezati”, “kužiš”… Danas se to sve kaže kroz tri slova i pet emojija.
I svaki put kad mislim da sam pohvatala konce, pojavi se novi izraz. Nije da nisam pokušala pratiti korak s vremenom. Sjećam se kad sam prvi put vidjela poruku s “LOL”. Bila sam uvjerena da je tipfeler. O “FYP” i “OOTD” da ne govorim, to sam već morala guglati kao da pišem diplomski rad. Čini se da moram položiti ispit iz digitalne lingvistike da bih mogla pročitati i dešifrirati poruku svoje djece.
A tek emojiji? Ti mali, žuti krugovi mogu značiti sto različitih stvari. Jedan pogrešan smajlić i možeš pokvariti cijeli razgovor.
Ali ono što me najviše zbunjuje, zašto ne mogu jednostavno napisati cijelu riječ?
Nije da, kao nekad, imaju ograničen broj znakova u poruci pa moraju stisnuti sve u 160 slova da operator ne naplati duplo. Sad je poruka besplatna, internet je neograničen, ali izgleda da su riječi – ograničene.
Pa tako “vidimo se sutra” postane “c u tmrrw”, jer nemamo naš jezik, veća je fora koristiti strani. Zatim “super” postane “sup”, a “dobro jutro” potpuno nestane, jer tko još ima vremena za pozdrav? Komunikacija se svela na kraticu i smajlić. I tako, ako ne znaš “slang”, to ti je kao da si pao s Marsa. Ili još gore, s Facebooka, koji ako niste znali navodno isto koriste samo stari ljudi.
Ali, znate što? Nema veze.
Ja ću i dalje pitati što znači “BRB”. I možda ću opet dobiti onaj pogled pun milosrđa.
Na kraju krajeva, svaka generacija ima svoj jezik, ali smijeh, taj univerzalni “LOL”, uvijek nas negdje spoji.
I možda neću nikad koristiti “rizz” u rečenici (ni znati točno što je), ali dok god mogu reći “GG” i razumjeti da znači “good game”, valjda sam još u igri.
A idući put kad mi kćeri pošalju poruku s nekom od tih skraćenica, uzvratit ću im s “KZŠ”.
Pa neka guglaju što to znači.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
