Pročitala sam negdje da se sve ćelije jedne osobe obnavljaju na svakih sedam godina. Nakon toga sam bila srećna. Mislila sam: uskoro od mog tijela neće ostati nijedan dio koji nosi tvoj pečat, otisak tvog prsta, obris tvojih usana. Prevarila sam se. Izgrađena sam ponovo, ali ti si i dalje tu. Prisutan si u svakoj mojoj pori. Tvog otrova se nikada nisam mogla riješiti i sada sam sasvim sigurna da nikad i neću. Ostavio si neizbrisiv trag na meni, trag koji budi sjećanje na tebe. A sjećam te se svakog dana, od kako sunce izađe, pa sve dok ne ode ponovo na počinak. Nema dana da na sebi ne osjetim tvoje prste, tvoje usne, tvoje tijelo. Za sedam godina ću se ponovo roditi, ali tvoja me sjen nikada neće napustiti. Naposljetku, ja sam za tebe i rođena, zar ne?
Darya Noel Mason
