Jednom je neko rekao da su moje pjesme mračne, ali da li su uopšte mračne ili su mračni ljudi koji nas okružuju. Nema ništa loše u noći, nema ništa zlo u jeseni, iako čitava priroda polako umire, najljepše lišće ćemo vidjeti tada.
U mojim pjesmama pišem i o patnji, ali o patnji koja nas uči mudrosti. Što više puta junak mojih pjesama doživi poraz, izgubljenu bitku, on je bliže pobjedi. Patnja je ta koja nas kleše i čini da se najbolji ljudi, najveći pjesnici, muzičari, najljepše pjesme, priče, rode iz nje.
Odbijanje patnje je patnja nad patnjama. Svaka životna oluja je tu sa razlogom i tu je da nas ojača.
Kao što je rekao Adi Hadzić “Iz stalnog uživanja se ne mijenja svijet, iz bola se pomjeraju planine”
Svako od nas nosi svoje breme, i ne treba čovjek čovjeku da nadodaje još bremena. Da bi od svoga na kratko pobjegao. Već da gleda malo u svoj život i svoju kuću. Citiram ponovo odbijanje patnje je patnja nad patnjama. Guranje svojih problema pod tepih, a isticanje problema drugih. Zar nije put koji vodi ničemu!? Tartar mi je svedok!
Zato nije svaka patnja ista, neke patnje naprave najomraženije ljude.
Zato sam prizvao i moć i svjetla i tame, svjetlo iz mojih pjesama da vodi ljude čistoga srca. A tama ona radi to što radi, zar ne?
Mjesec se često pojavljuje u mojim pjesmama, kao najveća inspiracija. Mjesec je simbol nesvjesnog, simbol mašte, imaginacije, dovoljno je pogledati u njega i vidjeti najveću tajnu. Vodilja svakog umjetnika, on je tu da čuva čitaoce mojih stihova, da im osvetljava put.
Ali isto tako on je tu da opemene, ljude robote bez vruće krvi i toplog mesa.
Moje pjesme kažnjavaju izdajnike, moje pjesme ne prihvataju Jude. Ne, ne i ne. Nihil, ništa, niko.
Najveći akcenat sam stavio na dijete u meni, dijete u nama, koje kada se ugasi postajemo roboti, roboti koji hodaju. Dijete u nama je jedino vrijedno. Ono je izvor svog života.
Često je prisutan element izolacije i osame, koji je jedan od pravih saveznika na putu do inspiracije. Velika je razlika da li je čovjek u pustinji ili je pustinja u čovjeku. Samoća je veliko odricanje veoma teško, ali je nagrada pronalaz sebe. Jedino čovjek koji je sam i izoliran od drugih može pronaći sebe.
Naravno mnoge stvari sam sakrio, čak i od samog papira, a na vama je da ostalo pronađete.
Milisav Rosić
