Sredovječna je gospođa veselo ušetala u moju ordinaciju držeći u jednoj ruci torbicu, a u drugoj mobitel. Čudio sam se njezinom osmijehu jer ljudi obično ulaze ili ozbiljni ili s bolnim grimasama. Na moje pitanje kako joj mogu pomoći, rekla je da joj se mobitel pokvario i da se nada da ću ga ja popraviti. Pomislio sam da je sjebana u glavi i da je trebala ići na drugi odjel. No onda je rekla da se šali i da ima problem s kamenčićima u žući. Pregledao sam je i dogovorili smo termin operacije. Odlazeći rekla mi je da će mi ova operacija promijenit život. I doista jeste. Naime, u njezinoj žući sam pronašao drago kamenje! Kad se probudila iz anestezije rekla mi je da uzmem pola kamenčića. Nas smo dvoje sada susjedi u vilama s bazenom. Svakog popodneva pijemo čaj i glasno pjevam partizanske pjesme. Nije to znak svrstavanja na neku stranu. Jednostavno smo bili zahvalni nekadašnjoj državi što nas je tako bogato obdarila (ustvrdio sam da su početkom 80 – ih nastali). „Po šumama i gorama…“
Snježana Akrap Sušac
