Što se u tebi dogodilo
Da mi ruku dodirneš
Da po dlanu
Poruke mi pišeš….
Jednom si mi rekao
Da sam po svemu posebna…
U tebi je hrabrost
A opet toplina…
Zašto si onda morao otići
Razdvojio si naše puteve…
I kad ti ona bude ljubila usne
Hoćeš li misliti ma mene….
Ali ja sam preponosna….
Ali znaj da nikad neću pitati za tebe
Iako si pucao u moje srce
Nisi me ubio…
Živim jer prkosim životu
Ne dam da me slome
Jer previše puta sam pala
Pa ustala…
Nisu me slomile
Jače oluje od tebe
Po tome sam posebna
I to si znao
Muškarci se boje hrabrih žena
Samo rijetki ostaju…
Sada dodiruješ njene ruke
I možda joj pričaš iste priče
Ali ako me ikada sretneš
Dignuću glavu visoko gore
Baciti osmjeh na lice
I nisi slučajno u moj život ušao
Od tada ne vjerujem u slatkorječive riječi…
Jer znam od takvih ćeš se najviše opeći…
Sada živim nošena vjetrom…
Jer on me nakon svih oluja primiri…
Jer znam da čeka me nešto…
Potpuno drugačije od tebe…
Netko tko će pokazati što je prava ljubav…
Bez puno slatkih riječi…
Maja Ćulumović
