Bila je zima…
Činila mi se kao bajka…
Na tom bajkovitom mjestu
Osjetila sam duhovno čišćenje…
Nisam mogla zaustaviti suze…
Nakon toga osjetila sam mir..
Koji je ispunio cjelo moje biće…
Nakon toga uvijek dolazi blagoslov…
Bilo je doba corone…
I najednom se zaustavilo auto…
U njemu netko posebno srcu drag…
Dodirivali smo se kroz stakla auta…
Suze sa jedne i druge strane…
I osmjeh…
Jer bio je to susret od Boga poslan…
Moje srce je ispunila toplina ljubavi
I suze čežnje
Što ne mogu biti stalno negdje pored vas…
Al mi smo stalno skupa
U istoj ljubavi stopljeni
Kao zrak…
Često se pitam…
Zašto dobivam u snu poruke…
Svaki san mi je pokazao put do istine
Zadnji je bio tužan
A ja još osjetim naše ruke
Kako su se kroz staklo dodirivale
I pitam se
Zar postoji kraj u bezuvjetno ljubavi…
Ne vjerujem u kraj
Jer kad otvoriš dušu
Putuješ i dodiruješ
Oku nevidljivo…
A taj dodir jači je od svakog dodira
Jer prebiva u tebi
I kad vas dijele kilometari
Al šta mogu kilometri
I što su kilometri
Spram takve ljubavi
Maja Ćulumović
