Nakon “kazališta”, moje prve “konkretne” i razigranije slike, zaigrala sam igru infantilnih prikaza zamišljenog svijeta bez simbolike o tome kako je život zapetljan i ponekad potpuno nejasan proces. Možda sam na početku proslikala od muke, možda sam pobjegla u neki svoj zaključan svijet koji sam oduvijek čuvala u nutrini u slučaju da mi zatreba. Sada sam se prepustila slikanju koje je samo sebi bilo svrha. Bol se smanjila. Slikala sam prizore iz bajki nepravilnim potezima (kao da su se prizori zaljuljali u razigranom plesu života).
Kao dijete obožavala sam čitati bajke i tada su također bile bijeg od grube stvarnosti, jer je moje djetinjstvo ponekad bilo tegobno.
Kad im se u svijetu odraslih ne sviđa, djeca instinktivno pobjegnu ili u san ili tamo gdje se osjećaju dobro; u zamišljen svijet gdje nema boli ni bolesti, nema strogosti ni velikih očekivanja…postoji samo dobro. Djetinjstvo…možemo plakati, ne slutimo život, nikad nećemo biti bolesni ni umrijeti. To se sve događa negdje drugdje. Zato je djetinjstvo, premda teško, ponekad tako divno. Neznanje zaista nosi sva zrnca sreće.
Kad obolimo ili kad se bojimo da ćemo morati umrijeti, opet bismo rado bili djeca pa da zatvorimo oči pred istinom. U jednom trenutku dozvolila sam si da opet to postanem. Dijete u čijem je svijetu sve bezazleno. Crtajući ove slike i kombinirajući posve slobodno sve tehnike crtanja, osjećala sam, trenutačno, čini mi se, davno izgubljenu sreću. Nisam bježala od činjenice da se užasno bojim. I ne samo to. Znam da ću se uvijek bojati koliko god to oskrvrnjivalo moju slobodu. I tko se zanosi mišlju da ona uopće postoji? Jer i s vlastitim ograničenjima moguće je živjeti. Strašno me uplašila ova bolest. Bila sam opet bespomoćna poput djeteta. Dozvolila sam drugima da me tješe, pomažu mi i da me čuvaju. I zaista mi je to pomoglo.
Dozvolite životu da vas ponekad voli, i da ponovno budete mali.
Ako ti je negdje lijepo, ostani, jer to je sve.
Vuličević, S.: Zapisi iz ulice Casale, 2006.
Kolumna: Ako pokrenem jedan kamen Marina Smokvina
Autorica slike: Marina Smokvina
