Znam da je prošao, ali kako se ne osvrnuti na taj divni dan u godini kada ženama prilaze kao nekoj rijetkoj i egzotičnoj biljci? S cvijećem, čokoladom i poluiskrenim osmjesima, govoreći im “Sretan ti tvoj dan!”, kao da su ostatak godine nešto manje žene.
To je dan kada muškarci (oni isti koji ne znaju gdje stoji spužva za pranje suđa) poklanjaju ruže (ili karanfile iz Lidla namijenjene ženama, ali oni ih se svejedno ne ustručavaju tražiti) i očekuju da žena bude ganuta do suza. Dan kada šefovi donesu karanfile ili ruže na posao i osjećaju se kao neki junaci, zaboravljajući kako minimalna plaća i dalje stoji kao nezaobilazni podsjetnik da cvijet ne plaća račune.
Na taj dan svi spominju žene, majke, supruge, kolegice, ali samo nakratko, dok ne prođe tih dvadeset i četiri sata. Jer već sutradan čarolija nestaje, cvijet vene na stolu, a žene se vraćaju svojim uobičajenim ulogama kraljica multitaskinga, kućnih menadžerica, radnica, terapeutkinja, kuharica, čistačica, dadilja. I sve to u jednom danu, bez posebnih čestitki.
Naravno, uvijek ima onih koji će reći “Što više hoćete? Imate svoj dan!” Kao da su ga žene izvukle na nekoj tomboli. Da, imaju taj jedan dan, dok ostatak godine i dalje trpe komentare tipa “Hajde, nasmiješi se malo, ljepše ti stoji!” , “Kad ćeš roditi?” ili ono najbolje, “Trudna si?” kada zapravo nisi.
Ali nema veze, drage žene, slavite i uživajte u svakom danu, jer to zaslužujete! I naravno, ne zaboravite čestitati muškarcima 19. studenoga njihov Međunarodni dan muškaraca, koji nitko ne slavi. Zašto? Pa kako bi oni izdržali samo jedan dan u godini da im se govori koliko su divni?
Uglavnom, s malim zakašnjenjem, ali sretan vam Dan žena! Nadam se da ste barem taj jedan dan dobile kontrolu nad daljinskim upravljačem, da je netko drugi oprao suđe umjesto vas i da je bacio onaj cvijet u smeće prije nego što se potpuno osušio.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
