Te je noći
svirala lagana glazba,
a ja sam bacila strahove
na krevet od paunovog perja.
Crvena haljina
kao simbol neokaljane bjeline,
plašt drhtavih usana.
Labudica je u vatru kročila,
prije zalaska nije poletjela.
Žar se krilima prolio.
Kliktaj otet dubinama-
miriše letom
treperećeg ždrala.
Umjetnost biva
utkana novim sferama.
Cijelim bićem gorjeti;
do sada nisam znala.
Ne mrsi mi kosu
tim prstima stakla,
samo me voli
do sudnjega dana!
Lorena Vojtić
