Centar života sam ja i moja bit,
Kanalima postojanja putujem,
Dok jednom ne nestanem udaljujući se
U prostoru vremena, koje se centru vrača.
Godinama i kanalima prolazim istekom vremena
Sve dok ne postanu oblik širokih širina,
U koje kad uđemo gubimo snagu boja svjetla,
Vračajući se pepelu iz kojeg smo postali.
Život tek na kraju ima smisla
Vezani besmrtnošću, zaboravom brisani,
Kao vjetar koji odnosi nepotrebna iskustva,
Promjene nestaju u prozirnosti prostora.
Centar mojeg života sam ja i moja bit,
Kao školjka koja iz pijeska gradi dom.
Ljerka Varga
