Nešto bih, kao, izreći morala,
slutim.
Predosjećam, tugaljiva
kraj mi donosiš na početku dana,
rastanak utaknut u rever crnog kaputa
i oproštajno pismo skriveno
u buketu prekrasnih ruža.
Kao što si me volio,
sa stilom i puno pažnje,
tako si i rastanak pomno osmislio.
Profinjen. Romantičan.
Idealan.
Crvene ruže kao kontrast
bljedoći mojeg zabrinutog lica,
modroplavi pogled
u kojem nestaju moje mokre zjenice.
Ne, suze ti ne dam!
Skrivam ih u tajni sobičak
svog srca i gušim usiljenim osmijehom.
Ne možeš ti mene toliko bolno ostavljati
koliko ja mogu glumiti ravnodušnost.
Ledena princeza s kristalićima u očima
zagledana u tebe
čekam.
Tvoj mig, tvoju riječ, tvoj oproštaj.
Kad ljubav više nije ljubav
duša to osjeti bez riječi.
Hladan je pogled ispod tvojeg kaputa
a srce ti više ne kuca za mene.
I kraj je tu, rasterećeno odahnuh.
Dvije zvijeri oslobođene okova
puštene iz zlatnog kaveza
odlaze …
svaka će na svoju stranu.
Nek te ljube usne toplije i od mojih mekše.
A ja? Ja ionako mogu sama.
To bih ti izreći trebala, slutim.
Jasna Šemiga-Pintarić
Pobjednička pjesma Stella natjecanja.
