Osluškujem bilo svijeta,
globalnu mu amplitudu,
kojom se rukovode i pojedinci,
vjerujući da ono će im dati smjer pravilan.
Ili barem onaj koji garantira opstanak.
Acer et celer.
Dižu se mora,
maligne plime gutaju žrtve izobilja.
Uragani brišu oharasku ljudsku,
stvarajući tako uporabnu prazninu.
Parvus et tardus.
Umoran je stvor svaki od tuđeg.
Od slobode tuđe koja granice ne vidi,
nego tek prava.
I pravde koju kroji drugome po sebi.
Osluškujem bilo svijeta,
koje u sve veću krajnost ide
i u pogibelji je da sebe samog satre.
Boj ili bijeg?
Ni jedno, ni drugo.
Biram ljudskost na izdisaju,
umjerenost, blagost i milost.
Izabirem.
Sigurna u odluci čujem tišinu,
udaranje valova, pjev ptica
i mirne otkucaje srca svoga.
Marijana Martinčić
