Nakon duge, mukotrpne i iscrpljujuće posjete policijskoj postaji, Lukas uznemireno uleti u ured. Brzo porezno skinuo je sako i spretno ga prebaci preko širokog naslona uredske stolice. Naslonjen na rub stola i okrenut ka istočnoj strani , kroz veliku staklenu stijenu , koja se protezala duž cijelog ureda , promatrao je sunce kako se probija kroz oblake te baca zlatnu paučinu na krošnje drveća u parku Lokryn čineći ga bajkovito prekrasnim. Nostalgično razvuče usne u kratak izraz zadovoljstva jer prizorom se, kroz sjećanje , vratio u bezbrižno vrijeme i omiljeno mjesto gdje je rado bježao od surove stvarnosti i nesretnog djetinjstva. Ti rijetki trenutci donosili su osmijeh na njegovo lice jer sa sobom nosili su i miris NJE. One, koju osne više ne izgovaraju , ali srce još uvijek pamti. U tim trenutcima , iako licem djeteta, volio je srcem odraslog čovjeka. Svjestan je činjenice da je prošlo skoro sedam godina, da više nema pravo na sjećanje , na nju.. na te osjećaje koju su ga nekada držali na površini. A znao je tonuti svaki dan po nekoliko puta. Ona je bila ta koja mu je držala glavu iznad vode , koja mu je usisala život i kada mu se više nije živjelo. Pitao se zašto je ona tako savršena u njegovom ne savršenom životu.? Uživao je u svakoj sekundi provedenoj u njenoj blizini. Mogao je vječno u tišini gledati u njene oči, a da ju ne dodirne. Volio ju je pogledom, tišinom, nevino i ljubavlju neiskvarenog djeteta. A onda… Samo je nestala. Otišla je bez pozdrava , bez zagrljaja. Ponovno je sjećanje na nju nosilo sa sobom i trag razočarenja.
Naglo se trgne i otme nostalgiji.
Na radnom stolu dočekala ga je pozamašna hrpa pristigle pošte . Razvukao je koverte u lepezu i pregledao prvih pet. Uglavnom pozivnice, zahvalnice , prezentacije manekenki i manjih modnih kuća koje priželjkuju rad s agencijom. Istovremeno pomislio je na Kim? Što li će biti s njom ? Njena karijera manekenke je završena , možda i zauvijek , a upravo on potpisao je njenu presudu. Hoće li se dovoljno oporaviti kako bi se vratila starim poslu ? Ako da, kada ? Sudeći po liječničkim prognozama, njen oporavak ići će sporije od očekivanog. A u međuvremenu ? Morati će potražiti njenu zamjenu ! Ali koga ? Nitko u agenciji nije dovoljno kompententan niti dovoljno dorastao takvom širokom spektru različitih poslovnih mogućnosti. Doista je bila sposobna za sve.
Tupi udarac vrata , koja su lupila o zid , trgnula su ga iz razmišljanja. Od šoka , Lukas je porušio sve papire i koverte sa radnog stola. Začuđeno , s upitnikom iznad glave , zurio je u ljutit i zgrožen izraz lica svoje majke koja je u stilu tsunamia poharala prostoriju ureda. U ruci je držala smotuljak svježih jutarnjih Famous novina . Prisutni zaposlenici popratili su ju pogledom. Doslovno s vrata , spretno je bacila novine bez riječi Lukasu na stol.
Na naslovnoj strani u krupnom planu jasno se vidi kako je sinoć zajedno sa Sarom ušao u sobu hotela. Naravno, uz sočan naslov novinari su se raspisali o mogućoj prijevari novopečenog zaručnika Kim Shell.
Gospođa Pultz oslonila se dlanovima o radni stol te škiljećim pogledom zurila u Lukasa. Da su pogledi ubijali , tog trena zgnječila bi ga pogledom .
-Sudeći po naslovnoj tematici, mogu zaključiti da si imao jednu od onih burnih noći! Nije ti bilo dovoljno uzbuđenja , pa si tražio još !
Šutio je. Vrtio je cijeli film tog dana i noći. Logičnim slijedom shvatio je da je upao u zamku. Dobro planiranu Starinu psinu.
-Zar ti ništa nije sveto? Tebi je do zabave , dok ti buduća supruga, nepokretna i u komi, leži na bolesničkoj postelji i biti se za život koji si ti ugrozio! – vidno uzrujana i sa grčem u glasu, tiho je izgovarala dok je stiskala dlanove u šake kontrolirajući opravdani bijes .
-Buduća supruga?! – naglo se podigao od stola za kojim je sjedio i prostrijelio je pogledom.
I evo je opet. Gospođica Sara ,vidno raspoložena , ušetala je u ured zatvorivši za sobom vrata, zaklanjajući pogled znatiželjnicima.
-Dobro jutro.. oh, gospođo Pultz, izuzetno mi je drago što vas vidim.
-Dobro jutro. Žao mi je što ne mogu reći da je zadovoljstvo obostrano – odvratila je Maria Pultz , dok ju je odmjeravala ispod trepavica.
Sara se samo ironično nasmije i nastavi.
-Bez brige Maria..ne zamjeram vam. Danas sam posebno dobre volje. Nego.. ne bih da kvarim tako ugodno čavrljanje ali iskoristila bih ovaj doista rijedak trenutak da vas zamolim za savjet. U velikoj sa nedoumici..
Gospođa Maria samo značajno prekriži ruke na prsima.
-Razmišljam još od sinoć i ne mogu se odlučiti.. koju poslovnu poziciju mi predlažete da prihvatimo?
-Lukas, o čemu Sara priča – Maria pogleda Lukasa zbunjeno.
-Majko, nemam pojma- Lukas slegne ramenima, gurajući nervozno ruke u plitke džepove svojih hlača.
Sara iz torbice izvadi bijelu kovertu i preda ju u ruke Marii Pultz te nastavi samouvjereno pokazujući pri tome na raširene novine ispred Lukasa.
-Vidim da ste već upućeni u sinoćni dogovor između mene i Lukasa.. ako ga možemo nazvati dogovorom. A ovo je nastavak – cinično se nasmije podižući desnu obrvu.
Gotovo nezainteresirano , gospođa Pultu otvorila je kovertu. Zgroženo, gledala je eksplicitne i kompromitirajuće fotografije Lukasa i Sare. Bacivši slike na stol , pogledala je Lukasa i zavrtjela glavom. Podigao je jednu od golišavih slika koje su se raširile po podu.
-Kako si mogla?
-Duga bi to bila priča , mili. Kada nešto ne ide milom , hoće silom.
-Što želiš ? – upitala je Maria.
-Želi suradnju sa našom agencijom, eto što želi – rekao je Lukas te ljutito bacio fotografiju iz ruke u Sarinom smjeru.
-A ne mili. Ulog se povećao. Osim suradnje želim Kimino mjesto koje je obnašala u agenciji. To bi mi uvelike pomoglo u karijeri.
-Nema šanse!!!- prosiktao je Lukas.
-Vidi mili..- Sara se lagano nakašlje te napravi dva- tri zavodnička koraka u Lukasovom smjeru, osloni se jednom rukom o stol ispred njega izlažući pri tome svoj duboki dekolte njegovom pogledu.
-…Ti dobro znaš da bi ove slike vrlo lako mogle završiti u novinama kao nastavak na naslovnicu.. jednako tako mogu i netragom nestati uz moj osobni demant o bilo kakvoj bliskosti između nas. Ti biraš.. veže li nas poslovna suradnja ili.. intimna bliskost.
-Vidim dobro si se pripremila.- zaključi Lukas očajno stiskajući čeljust toliko snažno da se na trenutak moglo čuti i škripanje zuba.
-Naravno. Sve što radim, radim vrlo odgovorno i profesionalno. Gledajte..- Sara se uozbilji te naposljetku ispravi prebacivši malenu torbicu preko ramena.
-…razumijem da ste i vi neodlučni i da vas sve skupa zateklo kao i mene. Mogli bismo ovako u nedogled, ali nažalost nemam toliko vremena. Ostavljam vas da razmislite o svemu. Očekujem da mi javite vašu odluku kroz dvadeset i četiri sata.. Au revoir – završila je Sara svoje izlaganje te se elegantno okrenula na visokim potpeticama i odvažno išetala iz ureda.
Lukas i Maria samo su se šutke posmatrali. Tišina se razvukla u višeminutnu nelagodu. Gospođa Pultz potom sjedne u fotelju naspram radnog stola prebacivši lagodnom nogu preko noge i osloni glavu o dlan te zabrinuto otpuhne.
-Mislila sam da sam dovoljno savjeta utkala u tvoje srce kroz majčinsku ljubav. Mislila sam da ćeš kroz životne uspone i padove iskoristiti ono najbolje od svega. Nadala sam se da ćeš bar učiti na vlastitim greškama. A bilo ih je nemali broj. Ili sam loše savjetovala.. ili pak premalo?
Ili nisi razumio.. ili ne želiš razumjeti? Reci,gdje sam pogriješila?
-Majko..ne znam što da kažem..žao mi je.
-Ako nisi mene slušao, sada ćeš slušati šta ti život ima za reći. Upravo žanješ ono što si posijao.
-Znam.. potpuno glupo sam postupio..sada mi je jasno..
-Ali sada je već kasno da se kaješ. Još sinoć je bilo kasno.
-Da! Pogriješio sam! I ja sam samo čovjek od krvi i mesa.. i ja griješim .. nisam svetac! – Lukas je povisio ton.
-Lukas, tvoje greške ne dotiču samo tebe. Zar ne vidiš da u svoje grijehe uvlačiš i druge nevine žrtve. Igraš se nečim što nije igra. Život nije monopol. Zar ne shvaćaš?!
-Hvala ti, što ćeš me svakodnevno podsjećati na moj dio krivnje. I što sada očekujemo od mene? Da budem zatvorenik svojih grijeha cijeli život?
-Bahatost ti sigurno neće pomoći. Gdje ti je ljudskost? Suosjećanje? Zar tako olako zaboravljaš .. zar je bahatost hvala za sve? Zar ti je trebalo sve ovo?
Kada se Lukas okrenuo prema prozoru , nagradila ga je pljeskom.
-Bravo! Lukas, mene ne možeš prevariti. Ti si puno više od bahatosti. Znam da te sve ovo pogodilo i da će te proganjati još dugo ali pribjegavanje u nekulturu i nepoštivanje ništa od toga neće nestati. Vrijeme je da napokon izvučeš glavu iz pijeska. Vrijeme je da odrasteš i preuzmeš odgovornost za svoje postupke. Očekujem da objaviše zaruke sa Kim!
Lukas se naglo okrene i presiječe je pogledom.
-Molim! ..ali,majko..razumiješ li da bi to bila moja smrtna presuda?
-Nadam se da TI razumiješ ,sine – potpuno smireno i bez ijedne dodatne riječi gospođa Maria je ustala i ostavila Lukasa u nedoumici.
Nakon što je zatvorila vrata za sobom, potaknut bijesom koji ga je žderao, Lukas punom snagom lupi šakom o zid. Sitne kapi krvi prsnu po pepeljastom zidu. Bolan izraz lica pomiješan sa dozom ludila, vukao ga je u nekontrolirane i nepromišljene reakcije. Ali to je bila sitna bol naspram one koju je osjećao pri pomisli da si je dopustio da bude izigrani i nasamaren od jedne žene. Lukave i domišljate. Nikako nije očekivao takav rasplet scenarija od sinoć. Smatrao je da će zbližavanje s njom biti njihova mala tajna kao i kod većine flertova do sad. Možda bi joj, s vremenom, i ponudio poslovnu suradnju. Nije si mogao lagati, Sara je vrlo privlačna i izazovna što je jednom boemu kao što je on olakšavalo grižnju savjesti. No, u ovom trenutku, iako je bio svjestan svoga dijela krivnje, zamišljao je kako joj zavrće vratom. Znao je da nema drugog izbora, nego da se prilagodi novonastaloj situaciji te da posluša majčin savjet. Njegov boemski nagon , ovoga puta, koštao ga je dostojanstva, boemske slobode, a čini se da je ugrozio i posao jer nitko ne garantira kako će Sara, nakon svega, raditi za dobrobit agencije.
Marijana Šimić
