Sumorno kišovito jutro mirisalo je na grijeh. Krupne kapi lijeno su lupkale o prozorska okna stvarajući melodiju koja je pozivala na neobvezno putovanje kroz snove. U toploj hotelskoj sobi na katu, koja je mirisala na lavandu, okrenuti jedno drugom leđima nakon burne noći, spavali su Lukas i Sara.
– Dobro jutro gospodine Pultz, moje isprike zbog ranog nenajavljenog buđenja. Gospođa Pultz šalje vam novo odijelo i poručuje da će poslijepodne navratiti do vašeg ureda – oko osam i trideset ujutro piskutavi glas recepcionara, koji je dopirao iz zvučnika interfona s Lukasove strane kreveta, prenuo ga iz dubokog sna.
Šokiran i tek napola probuđen, Lukas se podigne na laktove i proškilji na jedno oko. Iznenađen interijerom koji mu se stvorio pred očima, brzinski pogleda na lijevu pa na desnu stranu sobe. Nakon što je ugledao polugola Sarina leđa i dugu crnu kosu rasutu po jastuku, prekrivenu samo plahtom do ramena, kako leži u krevetu pored njega, shvatio je gdje se nalazi.
– U redu, hvala. Odložite odijelo na vješalicu pokraj vrata – nakon duge stanke progovorio je promuklim, još uvijek sanjivim glasom.
Spustivši slušačicu, pogleda prema ogledalu s druge strane sobe, odakle je dopiralo šuškanje popluna. U odrazu točno je mogao vidjeti Sarino usnulo lice. Uvjerivši se da još uvijek čvrsto spava, odgurne poplun sa sebe i neprimjetno izšeta iz sobe. Vođen tragom razbacanih komada odjeće, shvatio je da su bili intimni na šanku, na stolu, na stubama. Zadovoljno je uzdahnuo dok je mirisao svileni ogrtač koji je sinoć zaklanjao Sarine obline. Osjećaj zadovoljstva koji mu je ispunio pluća, povratio mu potrošenu energiju, osjećaj muškosti i samopouzdanja. Na njegovom licu nije bilo traga grizodušju, samo čista ravnodušnost. Spustivši se niz stube, produži do toaleta gdje odluči osvježiti natečeno lice hladnom vodom, a možda ublaži i glavobolju koja ga je mučila zbog mamurluka. Brzinski i spretno obukao je odijelo i cipele, popravio kravatu, provukao prste kroz guste pramenove kose, nabacio par kapi njemu omiljenog parfema i izjurio iz apartmana gdje ga je ispred hotela, po dogovoru, dočekao odvjetnik. Na stolu je ostavio kratku poruku: „Zahvaljujem na druženju. Računam na potpunu diskretnost“.
Samo pet minuta nakon što je Lukas napustio hotel, Sari je zazvonio mobitel. Kroz san, negodujući smrknutog lica, pružila je ruku preko kreveta i trudila se napipati torbicu na podu pokraj noćnog ormarića. Otvorila je jedno oko i pročitala: „Trideset tisuća, molim. Čekam pred vratima.“
Hitro je skočila iz kreveta, omotala golo tijelo u lila ručnik i kliznula niz stube. Otvorila je vrata, špijunskim okom provjerila uzak hodnik, oslanjajući se dlanovima o okvir vrata, te pokretima glavom, krupnom gospodinu koji je nosio crnu šilter kapu, dala znak da uđe. Iz novčanika je izvukla petnaest tisuća.
– Ostatak kada sve bude crno na bijelo – ozbiljnim tonom obratila se novinaru, pruživši mu novac.
Novinar nezadovoljno frkne nosom i zakoluta očima, potom zavuče ruku u unutrašnjost debelog maslinastog prsluka te iz dubokog džepa izvuče komad papira koji je mirisao na svježe tiskano slovo.
– Novine su već tri sata u prodaji.
Sara razmota novine i ugledavši naslovnu sliku zadovoljno se nasmije.
– Bilo je zadovoljstvo poslovati s tobom Lukas – ironično dobaci kroz glasan smijeh te pruži gospodinu ostatak traženog novca.
Marijana Šimić
