Objave

Ima li u maglici ponositog boratragova prvog grijehadične sokolice,sluti li prkosna rijekagladan uzdah u kasni sat? Kada bi bar ovo mukotrpnostoljeće izgaranjau jedan hitri tren

Da jednom otvoriš svoje srceBez zadrškeBez strahaZnam puno je ranaPutem života dobivenihPusti da ih dodirnemSvojom ljubaviDa osjetišDa je nekom staloDa ti dotakne dušuSvojom dušomDa ode

Tišina okovalaje moje tijelo,a led polako utišavamoje smrvljeno srcedo ničeg drugognego šaputanja…Zadnja misaoprije nego štotama meu potpunostipreuzmesi tidok ovakoslomljenačekamposljednji titrajokai udarac srca… Martina Kopić

Zima je napoljupravo stisla,sve nas jeuz peć, pritisla. Ali, zubato suncena nebu se smiješi,nastoji da nas baremmalo utješi. Kao da namželi rećisve će to proći,i

Umirem svaki danmalo po malood ljubaviprema tebi.Moje meso seodvaja od kostiju,a tebe nije briga.Umirem svaki danmalo po malood nedostajanja.Moje srce krvari,kida se na komade,a tebe

Pokaži mi put kojim da krenemI rijeku koja bol može da odnese.Pokaži mi oblak da mi bude melem,Dovedi mi vjetar da se sjetna zaogrnem.Razgrni maglu

Evo te, kucaš opet na moja vrata?Zasjenjena… bez licaDolaziš nenajavljeno…Kao prijatelj ili kao kukavica?Kucaš tvrdo, neodređenoTeška srca otvaram ti vrataMirišeš na poznatoPitaš jesam li zabrinuta?

Njegovoludilo neprestaje! Nadaljeutišano. Zlobnodjeluje. Prevrtljivo,mukotrpno. Razara-treptaje. Narušavapodneblje. Pozdrave,nebeskimvedrinama. Ali ne zna,što je spas! Nalazi seu Kristu… Jedino učvrstomeobraćenju. Molitvi,pokori.. Predivnomhodočašću. Tek tadauviđamo. Pouzdanje-u Stvoritelja. I

Prijatelju crni četveronožniUnio si toliko radosti u naše životeSvojim prisustvom i beskrajnim predenjem… Tvoj kratki mačji život završio se tragično, iznenadaI svi smo tužni zbog