Rijeka života
1. srpnja 2025.
U kojoj sam moralaRano spoznati kako plivatiUšla sam i bila svjesnaDa moram naučiti plivatiKako da ne ostanemBez dahaA ostala sam bez tebeMoga sigurnog utočištaBoljela me
U kojoj sam moralaRano spoznati kako plivatiUšla sam i bila svjesnaDa moram naučiti plivatiKako da ne ostanemBez dahaA ostala sam bez tebeMoga sigurnog utočištaBoljela me
Cilka je sa svega šesnaest godina odvedena u logor Auschwitz – Birkenau. Od užasnih strahota koje su se tamo događale sačuvala ju je njezina ljepota,
Cherry je slatka i umiljata, inteligentna, ali vjeruje da se život s njom opako poigrao jer je odrastala uz samohranu majku, u siromaštvu. Zato je
Uh…nemam riječi. Svaki put kad čitam romantasy, mislim da me ništa ne može iznenaditi. A može. Izgleda da ipak može. Riječ je o polutanki Rhyii
Posred šava zaborava, na dlanu da li pismo ili glava.Tek stoji jedan novčić od metala.Kod fontane Di Trevi zaboravljeni su se sreli.Pogledaj me u oči
Pogazio si svoje riječi,obećanja budućnosti.. Planove, zajednički-život u zadovoljstvu. Ne znam što samuopće očekivala… Psihopatska ličnostse neće promijeniti.. Ponovno sam ispala-djetinjasto lakovjerna. Od svih laži
Stiglo nam je ljeto, dani su dugiLijena popodneva se vuku sa sparinomNajbolje se zavući iza ručka u hladovinuI odmoriti dok omara ne prestane… Volim vruće
Ako ništa drugo, u Hrvatskoj barem znamo slaviti praznike. Šteta što često ne znamo koji i kada. Još jučer smo Dan neovisnosti imali u listopadu,
Kada mi vjetar zapuhneU liceA sjenka od sunca ga pomilujeOsjetim se sigurnoJer osjetim tvoj zagrljajA ti osjetiš svu moju ljubav…Dok na valovitom moruBijesne olujeA vjetrovi
“Teško je biti pametna žena. Muškarci možda tvrde da nam se dive, ali nisu iskreni. Ne kada se zbog toga osjećaju manje vrijedni. I ne
Katie je još kao djevojčica izgubila oca i strah od ponovnog gubitka pratio ju je u stopu. Nakon očeve smrti napustila ju je i majka