Čovjek je po svemu jedinstven no ipak u ponekim životnim situacijama teži biti kopija. Teške su to riječi no na žalost u njima ima istine. Osvrnemo li se oko sebe lako ćemo uvidjeti o kakvim je kopijama riječ. Netko ima sređenu kuću i okućnicu, netko novi auto, haljinu. Naravno, svidjelo nam se i želimo isto ili slično. Koliko puta smo učinili nešto upravo jer smo to vidjeli kod nekog drugog? Popili prvo pivo, zapalili prvu cigaretu, sve po uzoru na nekog drugog. No, nije sve u tome ni tako loše. Lijepo je ugledati se na nekoga u njegovim dobrim djelima, slijediti nečiji dobar primjer. Kad su u pitanju materijalne stvari također nije loše željeti imati nešto slično ili isto. Razlika je jedino u našim ambicijama i u tomu da naše želje i čežnje ne prelaze granicu nerealnog i nemogućeg. Lijepo je maštati, čeznuti za boljim. Lako se čovjek navikne na bolje, ali prvo treba znati živjeti s onim što ima. S novcem raspolagati trezveno, s imetkom postupati pažljivo.
Često čujem da je netko škrt ako dobro pazi na svoje financije. Često, ljudi su skloni optuživanju takvih ljudi. Na to bih rekla da si ne treba uskraćivati neke želje i štedjeti do granica iznemoglosti. Treba naći balans u sadašnjosti misleći na budućnost. Naravno da treba misliti i na sutra, a ne samo na danas. Ako tako radimo nikad nećemo u potpunosti oskudijevati. Neki su zadovoljni i sitnicama, a nekima treba puno više za sreću. Neki traže sreću u krivim stvarima, na krivim mjestima. No, čini li nas zapravo to manje vrijednima, nas i ono što posjedujemo? Jesmo li zbog svog načina života, svog stava i razmišljanja sami sebi jedinstveni ili se trudimo da to budemo u očima drugih?
Dakle, moglo bi se reći da biti svoj i jedinstven nosi sa sobom karakter bogat skromnošću i zahvalnošću na onom što imamo. Odlika je to koja krasi i nadahnjuje, te sa sobom nosi zaslužene pobjede.
Kolumna: Zapisi u vremenu
Karolina Obradović
