Biježim iz ovoga pakla
što nenadano
u njemu
sam se našla
vlastitom voljom
i postupcima
koji vodili
su me na rub
od samoga
ponora
niz liticu
svih
krivih odluka
tjerajući me
da idem i
dalje
upornošću svih
aveti koje
ovim putem
krenule su
prije mene
Bježim
i ne osvrćem se
tamo iza
više ničeg nema
samo poljane puste,
spaljene
od svih
nedosanjanih snova
svih
neispunjenih želja
tamo iza
ostao je
samo pepeo
uzaludnih krikova
zarobljenih
unutar
mojih zidova
svih onih
koje sam prešutjela
kada trebala sam
biti jača…
Martina Kopić
