Sve do nedavno sam mislila i tvrdila kako fantasy i nije moj omiljeni žanr za čitanje. Nekada sam zaista gutala takve knjige, jer je u to doba nekako bilo u modi pisati i čitati to, barem vani, jer u to sam vrijeme čitala samo i isključivo strane autore. Poslije mi je bilo žao, jer sam tek nedavno otkrila čitav jedan za mene kao paralelni svijet naših domaćih ljudi, koji pišu jednako tako dobro, ako ne čak i bolje, od nekih meni dragih stranih autora. Zato danas mijenjam svoju tvrdnju – volim fantasy, baš ga volim!
Da sam dobila ‘Auroru’ bez imena autorice na čitanje, bila bih se zaklela da čitam nekakvu stranu autoricu, za koju nekom čudnom igrom slučaja do sada nisam čula, no moje oduševljenje ovom knjigom je baš zato i veće, jer Martina Sršek Kopić je ‘naše gore list’, a piše u rangu nekih autorica koje su se našle na listi New York Times bestsellera. Kakva je to mašta, ljudi moji! Kakva priča! Istina, bila sam pomalo skeptična, jer bogovi, vještice – i to zajedno, u jednoj knjizi? Ali Martina je vrhunska spisateljica, i očito osoba čija mašta uvelike premašuje moja shvaćanja, jer ona je priču o Aurori, djevojci od sedamnaest godina, koja je potomak boga, i to Vrhovnog i vještice, ispričala majstorski. Knjiga je fenomenalna, i već u prvom poglavlju me ‘začarala’ da ju čitam bez prestanka, do samog kraja. Prepuna je fantastičnih likova, mudrih životnih citata, napetosti i ljubavi, ali ono što me najviše oduševljava, i što ovu autoricu izdiže na sam vrh meni omiljenih domaćih pisaca je skakanje iz lika u lik, pisanje iz perspektive svih tih likova, ali na tako savršeno jednostavan način, da nemate uopće problema pratiti niti radnju, niti u kojem se liku sada nalazite, dok njene/njegove misli čitate. A to, vjerujte mi, ne može napisati svatko, to nije ni malo lako. Nama, običnim smrtnicima, Martini očito je! Dakle Aurora, mlada vještica, koju čeka strašna sudbina od koje ona niti može niti želi pobjeći, jedina koja će dobiti šest Darova, i biti jedna jedina, koja ih ima, je lik kakav nisam naišla ni u jednoj knjizi koju sam do sada pročitala. Osmisliti samo njen lik, njen karakter, njenu sudbinu, evo ja ne nalazim riječi kojima bih vam prenijela svoje dojmove. Opisati svijet bogova, povijest njihovih odnosa sa smrtnicima, svijet prepun vještica i djece ‘mješanaca’ lišene empatije otjeranih u podzemlje, a sve tako lijepo i smisleno opisano, povezano, pretočeno u jednu prekrasnu fantasy priču, je za mene nešto na što ću reći – klanjam ti se, draga Martina!
Mislim da su autori fantasy priča posebni ljudi. Mislim da oni imaju znatno više mašte od drugih pisaca. Mislim da je ovaj žanr zaslužio više prostora na mom blogu. Mislim da svi trebate pročitati ‘Auroru’ da se uvjerite da je sve ovo što sam napisala istina. I mislim da Martina treba što prije izdati nastavak ove priče!
Saša Jakšić – Ovisna o čitanju
