Kamo god na svijetu da pođem
U Požegu uvijek rado dođem…
Dragi su mi dalmatinski krš i more,
Al’ nema mi ljepše od Požeške gore…
Požega, grad mog djetinjstva i sreće,
Slavonska Atena u kojoj povijest teče…
Moj grad najljepši je meni oduvijek,
Ulice, ljudi, barokni Trg i sreće odjek…
Ljubavi prve na Starom gradu još se sjetim,
Kad šetam po utabanim stazama, opet djetinjstvom letim…
Godine prolaze i sve se mijenja,
A moja ljubav za Slavoniju ostaje uz uzdah oduševljenja!
Anada Kotorac
