Postoji taj dirljiv trenutak u zrelim godinama kad shvatite da vam više ne trebaju roditelji da vam govore što radite krivo. Sad imate internet. Algoritam vas više ne pokušava ugurati u kupaći kostim konfekcijskog broja nula, nego vam suptilno sugerira da ste sve svoje godine preživjeli isključivo zahvaljujući nizu sretnih slučajnosti.
Sudeći prema naslovima koji vrište s portala, mi smo generacija koja je uspjela diplomirati život, a da nismo savladali ni tehniku pijenja vode. Jer barem je to nekoć bilo jednostavno. Osjetiš žeđ, popiješ vodu, ne umreš. Danas je to kompliciranije od operacije na otvorenom srcu.
Voda ne smije biti prehladna, jer nam organi očito imaju osjećaje i past će u depresivni šok. Ne smije biti pretopla, osim ako želite detoksikaciju koja zvuči kao nešto što se radi u kemijskoj čistionici. Ne smije se piti uz jelo, jer ćete razrijediti želučane sokove do te mjere da će vam ručak samo besciljno plutati do idućeg punog mjeseca. Idealno je, pretpostavljam, vodu konzumirati u obliku jutarnje rose, skupljene s južne strane planine, dok stojite na jednoj nozi i razmišljate o svojim grijesima.
A tek doručak? Ako ste jaja ispekli na svinjskoj masti, vi ne kuhate, vi punite pištolj i prislanjate ga na vlastitu arteriju. Prema “stručnjacima”, mast je biološki otrov koji trenutačno pretvara vaše krvne žile u začepljene cijevi. Ako koristite ulje, vi zapravo pržite vlastitu jetru. Navodno, svaka kap ulja pretvara vašu tavu u mini Černobil.
Morate koristiti ulje dobiveno hladnim prešanjem sjemenki biljke koja raste samo u sjeni tibetanskog samostana, inače se niste nahranili, samo ste ubrzali termin kod kardiologa.
Nakon što ste se preživjeli doručak, čeka vas minsko polje kupaonice. Ako ste u tuš-kabini duže od pet minuta, uništavate planet i vlastitu kožu. Ako ste gotovi za tri minute, higijenski ste na razini srednjovjekovnih kmetova.
A tek pranje kose? Portali tvrde da je naše trljanje vlasišta zapravo agresivni napad na folikule. Navodno bi kosu trebalo prati nježno, kao da krstiš tek rođenu pandu, uz vodu temperature točno 37,2 °C, jer sve iznad toga već ulazi u kategoriju nasilja nad vlasima.
Ali pravi pakao nastaje kad izađete iz tuša i shvatite da ste opet krivo oprali veš. Pranje na 60 stupnjeva je očito vaša osobna objava rata planetu, jer uništavate mikro-vlakna i psihu dupina u oceanu. S druge strane, pranje na 40 stupnjeva je samo plaćeni wellness za bakterije koje nakon takvog tretmana izlaze svježije i jače.
Stručnjaci sugeriraju da bijeli veš perete na temperaturi hladnog planinskog potoka uz tri kapi octa i molitvu, dok šareni veš zahtijeva infracrvene zrake i nježnost koju inače rezervirate za prvo dijete. Ako slučajno operete ručnike na krivom programu, oni se pretvaraju u brusni papir koji će vam pri sljedećem brisanju oguliti grijehe s leđa.
Onda dolazimo do zahoda. Doživjeli smo da nam digitalni genijalci objašnjavaju anatomiju sjedenja. Ispada da smo cijeli život sjedili pod kutom koji priziva apokalipsu u crijevima. Brisanje? To je sad već znanstvena fantastika. Samo se čeka dan kad će objaviti da je jedini ispravan način onaj koji uključuje blagoslov lokalnog šamana i papir od recikliranih suza jednoroga.
Što se tiče spavanja, zaboravite na ono “pala sam u krevet i zaspala”. To je amaterski, rizičan potez.
Spavate na trbuhu? Uništavate vratnu kralješnicu, a postoji mogućnost da vam se organi ujutro probude u drugoj državi.
Na leđima? Hrčete kao traktor, riskirate apneju i da vas ukućani uguše jastukom.
Na boku? Može, ali samo na lijevom, s jastukom između koljena koji mora imati certifikat o gustoći pjene, dok onaj pod glavom mora biti kalibriran prema vašem koeficijentu inteligencije.
Posteljina obavezno mora biti od materijala koji su tkale djevice pod svjetlošću polarne svjetlosti. Inače se niste odmorili, samo ste se pretvarali. Zapravo, najbolje bi bilo da levitirate u vakuumu, ali o tome će se vjerojatno još oglasiti neki “stručnjak”.
Koji su to ljudi koji nas stalno upozoravaju? Gdje je bila ta mitska skupina stručnjaka dok su naše bake doručkovale špek pečen na masti, prale zube rakijom, kosu jednom tjedno sapunom za odjeću i doživjele stotu? One nisu znale za “optimalni kut koljena”, niti su imale aplikaciju koja im je govorila da su sinoć spavale s 14 % manjka dubokog sna. One su jednostavno živjele.
Eh, sad, vjerojatno i ovaj tekst čitate pod pogrešnim kutom. Ali ne brinite, tu je internet da vam objasni sve što radite pogrešno. A vi, baš poput mene, klikajte. Jer što ako su ti “stručnjaci” ipak u pravu? Što ako umremo zato što smo pojeli bananu nakon 18 sati?
Ništa ne popunjava i prodaje oglasni prostor kao osjećaj da si nesposobna budala koja ne zna ni udahnuti bez priručnika. Iskreno, ako sutra ugledam članak pod naslovom “Pogrešno trepćete, saznajte zašto su vaše oči u opasnosti i kako to popraviti u tri koraka”, ja se isključujem.
Namjerno ću sjesti na zahod pod kutom od 90°, popiti litru ledene vode usred ručka, ispeći šniclu na pola kile masti i zaspati na trbuhu s licem u jastuku od 2,99 eura i posteljini od poliestera. Pa neka me stručnjaci dođu uhititi.
Nadam se samo da u zatvoru ne postoje stručnjaci za pravilno disanje. Jer ako mi netko priđe s rečenicom “Znate, optimalno je udisati kroz lijevu nosnicu”, dobit će žlicom u oko. Pod pravilnim kutom, naravno.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
