Tuga i ja
dva naličja,
jedna tješi
druga udara,
gorka suza
dva uzdaha,
i nema više
povratka,
ogrezla u blato
slomljenih emocija
poučena da otežala
tonem jače,
tonem dublje,
i uzalud mi
minulost vremena
ono ništa ne
popravlja,
samo kazaljke
koje neumorno se
natjeću, koja će
da bude brža,
a ja, ja ostavljena
da koračam kroz
kaljužu svih
ostavljenih krhotina…
Martina Kopić
