Lava tinja kapilarama,
izvana drastična suša.
Zatomljena je mimika –
lica mlada, bez grimasa.
Bolje prolazi, glava bezumna,
posve neopterećena brigama.
Kada bi barem saznala,
čemu olovna uzbrdica?
Glas bez tonaliteta, pa
tisućljetna kronologija.
Obraća se Bogu, a vjera-
ju uzdiže iznad ništavila.
Ali tuđe grijehe ispašta,
generacijama prokleta..
Žrtva je bipolarna, otrovna-
nema sreće u pokoljenjima.
Lorena Galeta
