Zavoljela sam posrnulog anđela,
Jesi li anđeo ili vrag – pitam se?
Navodiš me na grešne misli,
Zamišljam tvoje poljupce i dodire,
A znam da si nedostižan…
Tako si nježan i grub u isto vrijeme,
Riječi ne mogu iskazati što prema tebi osjećam,
Misli se kovitlaju i roje, a ne mogu i ne želim im se oduprijeti,
Možda si ipak vrag čudnih očiju?
Vrijeme će pokazati svoje, kao i uvijek…
Ljubav je čudna stvar, preuzme te sasvim,
Luda sam od pokušaja da sredim misli
I nađem ravnotežu između srca i uma,
A ti mi u tome nikako ne pronađeš,
Oh, kad bih te samo mogla poljubiti…
Moje tijelo želi tvoje i znam – pogrešno je to,
Uzdam se u milost Božju i molim se,
A ti mi ne izlaziš iz glave jer si se duboko uvukao u srce,
Anđeo ili vrag – svejedno je – tvoja sam,
Sad i u svim budućim danima…
Anada Kotorac
