Vremena i ljudi koji su pred nama
Čini mi se kao da nikada ne shvatamo
Šta je smisao života u vremenu raspada
Kada bježimo olako jedni od drugih
Kao da više ništa isto nije
Ljudi su postali svojeglavi i čudni
A nadanja i dalje ostaju za neka
Bolja vremena koja nam u susret dolaze
Još pamtim neke stvari koje su bile prije
Kada ljudi su se vrednovali mnogo bolje
I gdje nije bilo prepreka za stvari
Dok danas je pusti san da se razgovara s nekim
Vremenska razlika u nama je postala velika
Da prilazak drugome polu je postalo čudno
I smatram da je to samo postanak vremena
Koji ne briše se tako olako
Još nadanje neko držim u dnu duše
Da će jednoga dana biti bolje
Dok sunce sija nad mojim očima
Držim suze u svojim očima
Jer sve što je lijepo kratko traje
A ja bi još samo da se nadam nečemu
Nekim vremenima gdje ljubav je opostojana
Gdje nema mržnje i odbijanja!
Maid Čorbić
