Ja sam pjesnik
koji riječima
liječi vlastitu dušu
koja krvari
sa svakom novom
boli
što taloži
se poput mulja
koji pokušava me
odvuči na dno
samo što on ne
zna da
riječi postale su
utjeha,
nada
da jednom će
biti bolje
zato pišem
jer sa
svakom
novom riječi
koju krvlju
otvorene rane zapišem
pobrinem se
da je svakom zadnjom
ujedno i zašijem…
Martina Kopić
