Kiša

I opet je kiša
ona teška,
bremenita,
sjetna
ona čije kapi
lede obraze
sakrivajući suze
koje ponovno teku
dok sjećanja
na tebe
razdiru moju dušu
kidajući sloj
po sloj
ljepila
kojim krpala sam
je sve ovo
vrijeme
koje provodim
potpuno sama
i napuštena
skrivajući se
u skloništu
propalih ljubavi
gdje je
mjesta premalo
a zrak je ustajao
od tuge
koja toliko
zgusnula se
da prijeti
oduzeti mi
i ono malo daha
što još mi
je ostao…